Alopecija: Šta su alopecia areata i androgena alopecija?

Alopecija je medicinski termin koji označava gubitak kose, brade ili dlaka sa drugih delova tela.

Termin alopecija je termin koji se koristi za opadanje kose generalno ili za gubitak kose koji se dešava po specifičnom rasporedu, pretežno kod muškaraca, i obično se ne smatra zdravstvenim problemom.

Ipak, postoje i neki oblici alopecije koji se smatraju problematičnim, kao što su alopecia areata kod koje dolazi do gubitka kose u pečatima, a koja je posledica autoimunog poremećaja.

Nasledna ćelavost, najčešći je oblik koji se naziva androgena alopecija.

Opadanje kose i ćelavost je pojava koja može biti privremena ili trajna, a može se javiti iz više razloga, uključujući genetske faktore, hormonske promene, bolesti ili stres.

Iako se najčešće povezuje sa starenjem, alopecija može pogoditi osobe svih uzrasta, a različite vrste ovog stanja zahtevaju različite pristupe lečenju.

U ovom članku objasnićemo koje vrste alopecije postoje, koji su uzroci, simptomi i dostupni tretmani.

Šta je alopecija?

Alopecija je stanje koje uzrokuje gubitak kose ili dlaka sa različitih delova tela, uključujući glavu, bradu, obrve, trepavice i druge regije.

Neki oblici su blagi i privremeni, dok drugi mogu rezultirati potpunim i trajnim gubitkom dlaka.

Najčešći tip je androgena alopecija, poznata i kao genetski tip ćelavosti, odnosno nasledna ćelavost, koja se postepeno razvija s godinama.

S druge strane, alopecia areata je autoimuno stanje koje uzrokuje nepravilne kružne zone gubitka kose na glavi ili telu.

U nastavku slede najčešće vrste alopecije.

Alopecia areata

Alopecija areata je autoimuni poremećaj koji uzrokuje iznenadan gubitak kose u obliku malih, kružnih delova na glavi ili drugim delovima tela.

Ovaj oblik alopecije nastaje kada imuni sistem pogrešno napadne folikule dlake, što dovodi do prekida rasta dlake.

Iako tačan uzrok ovog stanja nije u potpunosti poznat, veruje se da do njega dovodi kombinacija genetskih i spoljašnjih faktora, koji dovode do gubitka kose u pečatima.

Alopecija areata se može pojaviti kod ljudi svih uzrasta, ali najčešće pogađa mlađe odrasle osobe i decu.

Gubitak kose može biti lokalizovan na nekoliko malih delova, ali u težim slučajevima može napredovati do potpunog gubitka kose na glavi, stanja koje se naziva alopecia totalis, ili celom telu, stanja pod nazivom alopecia universalis.

Kod većine ljudi kosa može spontano ponovo početi da raste, ali povremena ponovna pojava gubitka kose nije neuobičajena.

U nekim slučajevima, alopecija areata može trajati duže vreme ili se ponavljati.

Lečenje uključuje upotrebu topikalnih kortikosteroida, imunosupresiva, terapiju svetlom i u težim slučajevima injekcije steroida direktno u zahvaćena područja.

Androgena alopecija

Androgena alopecija, poznata i kao genetski ili nasledni oblik gubitka kose, najčešći je oblik ćelavosti kod muškaraca i žena.

Kod muškaraca je poznata kao muška ćelavost, pri čemu se kosa najpre povlači sa prednje linije čela i sa temena, što vremenom može dovesti do potpune ćelavosti.

Kod žena, gubitak kose se manifestuje postepenim proređivanjem, najčešće na temenu glave, ali retko rezultira potpunom ćelavošću.

Ovaj oblik alopecije je povezan sa genetskom predispozicijom i hormonima, tačnije s dihidrotestosteronom (DHT), oblikom testosterona koji negativno utiče na folikule dlake, čineći ih manjim i slabijim.

Kosa najpre postaje tanja, kraća i na kraju potpuno prestaje da raste.

Androgena alopecija je progresivna, ali se može usporiti, odložiti ili zaustaviti lekovima kao što su minoksidil i finasterid.

Transplantacija kose i druge hirurške metode takođe su opcija za osobe koje traže dugotrajna rešenja.

Telogeni efluvij

Telogeni efluvij je oblik privremenog gubitka kose koji se javlja kada veliki broj folikula dlake uđe u fazu mirovanja, takozvanu telogenu fazu, i počne da opada u kratkom vremenskom periodu.

Ovo stanje je obično izazvano fizičkim ili emocionalnim stresom, kao što su bolest, operacija, hormonalne promene, trudnoća, drastične promene u ishrani, ili neki lekovi.

Gubitak kose kod telogenog efluvija obično postane primetan nekoliko meseci nakon stresnog događaja, iako kosa opada difuzno, po celom temenu.

Srećom, ovo stanje je obično privremeno i reverzibilno, pa nakon što se uzrok stresa ili neravnoteže ukloni, kosa počinje da se obnavlja u roku od nekoliko meseci.

Lečenje telogenog efluvija najčešće se fokusira na identifikovanje i rešavanje osnovnog uzroka, a kosa obično spontano počinje da raste kako se telo oporavlja od stresa.

Ožiljna alopecija

Ožiljna alopecija, ili cicatricial alopecia, predstavlja grupu retkih poremećaja u kojima dolazi do trajnog gubitka kose usled oštećenja folikula dlake i stvaranja ožiljnog tkiva.

Ova vrsta alopecije nastaje kada se folikuli dlake unište upalom, infekcijom ili fizičkim povredama, pri čemu se folikuli zamenjuju ožiljcima, što onemogućava rast nove kose.

Ožiljna alopecija može biti uzrokovana različitim faktorima, uključujući autoimune bolesti, infekcije, opekotine, tumore ili povrede kože.

Simptomi mogu uključivati svrab, bol, crvenilo, ljuštenje ili pojavu plikova na zahvaćenim područjima, iako neki pacijenti nemaju nikakve simptome osim gubitka kose.

Lečenje ožiljne alopecije je usmereno na zaustavljanje daljeg oštećenja folikula i smanjenje upale.

Terapija može uključivati upotrebu kortikosteroida, imunosupresivnih lekova, antibiotika ili antimikotičnih lekova, u zavisnosti od uzroka.

Ipak, pošto oštećeni folikuli ne mogu regenerisati kosu, opcije poput transplantacije kose mogu biti razmatrane kao estetsko rešenje za pogođene delove.

Uzroci alopecije

Alopecija može imati različite uzroke, zavisno od njenog tipa i oblika.

Najčešći uzroci uključuju:

  • Genetsku predispoziciju: Nasledn faktor igra ključnu ulogu kod androgenih alopecija, gde gubitak kose nastaje kao rezultat gena i uticaja hormona.
  • Autoimune poremećaje: Kod alopecije areate, imuni sistem napada folikule dlake, što dovodi do gubitka kose u vidu pečata, kružnih ili nepravilnih delova.
  • Hormonske promene: Trudnoća, menopauza, problemi sa štitnom žlezdom ili druge hormonske promene mogu izazvati privremeni gubitak kose, najčešće u obliku telogenog efluvija.
  • Stres: Fizički ili emocionalni stres može dovesti do telogenog efluvija, stanja u kojem veliki broj folikula dlake ulazi u fazu mirovanja.
  • Infekcije i povrede: Bakterijske ili gljivične infekcije kože, kao i povrede poput opekotina, mogu oštetiti folikule dlake i izazvati ožiljnu alopeciju.
  • Hemoterapija i lekovi: Neki lekovi, posebno oni koji se koriste za lečenje raka, mogu uzrokovati privremeni gubitak kose.
  • Nutritivni nedostaci: Nedostatak esencijalnih vitamina i minerala, kao što su gvožđe, vitamin D i cink, može doprineti gubitku kose.

Simptomi

Simptomi alopecije variraju u zavisnosti od vrste i uzroka gubitka kose, ali neki od najčešćih znakova uključuju:

  • Gubitak kose u vidu kružnih ili nepravilnih delova: Opadanje kose u pečatima je karakteristično za alopeciju areatu, gde kosa opada u malim, jasno definisanim delovima, obično na glavi, bradi ili obrvama.
  • Postepeno proređivanje kose: Kod androgenih alopecija, kosa se postepeno proređuje, posebno na temenu glave kod žena, ili na prednjem delu glave i slepoočnicama kod muškaraca.
  • Naglo opadanje kose: Telogeni efluvij može dovesti do iznenadnog i difuznog gubitka kose po celoj glavi, obično nekoliko meseci nakon stresnog događaja.
  • Crvenilo, svrab ili bol na koži glave: Kod ožiljne alopecije, često su prisutni simptomi upale kao što su crvenilo, peckanje, svrab ili osećaj bola na zahvaćenim delovima kože.
  • Opadanje dlaka sa celog tela: Alopecia universalis može izazvati gubitak svih dlaka, ne samo sa glave, već i sa obrva, trepavica, i drugih delova tela.
  • Osetljiva ili tanka kosa: U nekim slučajevima, kosa postaje tanka, lomljiva i lako opada prilikom češljanja ili pranja.

Dijagnoza

Dijagnoza alopecije podrazumeva različite metode koje omogućavaju lekarima da precizno identifikuju vrstu i uzrok gubitka kose.

Prvi korak obično uključuje detaljan pregled kose i kože glave, kao i uzimanje anamneze, odnosno informacije o medicinskoj istoriji pacijenta, prethodnim bolestima, lekovima koji se uzimaju, stresnim situacijama i promenama u ishrani.

Test na povlačenje kose, takozvani pull test, može se koristiti za procenu difuznog gubitka kose.

Tokom ovog testa, lekar lagano povlači kosu kako bi video koliko dlaka opada.

Trikoskopija je česta procedura koja se koristi za postavljanje dijagnoze, a podrazumeva upotrebu dermoskopa za detaljan pregled vlasišta i folikula dlake.

Ovaj test omogućava otkrivanje znakova upale, ožiljaka ili drugih stanja koja mogu izazvati alopeciju.

Analize krvi takođe mogu biti korisne, budući da mogu pomoći u otkrivanju hormonskih problema, autoimunih poremećaja ili nutritivnih nedostataka poput nedostatka gvožđa i vitamina D, koji mogu doprineti gubitku kose.

U slučajevima sumnje na ožiljnu alopeciju ili kada je uzrok gubitka kose nejasan, lekar može izvršiti biopsiju kože glave kako bi se utvrdilo prisustvo ožiljnog tkiva ili upale.

Kod žena kod kojih se sumnja na androgenetsku alopeciju, hormonski testovi mogu biti važni za otkrivanje hormonskih disbalansa koje mogu doprineti gubitku kose.

Lečenje

Lečenje alopecije zavisi od vrste, uzroka i stepena gubitka kose.

Neki oblici alopecije, kao što je telogeni efluvij, mogu se spontano povući bez posebne terapije, dok drugi, poput androgene ili ožiljne alopecije, zahtevaju dugotrajniji i intenzivniji tretman.

Različite opcije lečenja uključuju upotrebu topikalnih i oralnih lekova, terapije svetlom, transplantaciju kose, ali i alternativne metode.

Cilj lečenja je zaustaviti ili usporiti gubitak kose, a u nekim slučajevima i podstaći njen ponovni rast.

Topikalni tretmani

Topikalni tretmani predstavljaju prvu liniju terapije za mnoge oblike alopecije, posebno androgenetsku alopeciju.

Ovi tretmani se direktno nanose na kožu glave i deluju lokalno na folikule dlake, s ciljem da podstaknu rast kose ili uspore njen gubitak.

Najčešće korišćen topikalni tretman je minoksidil, lek koji se koristi za stimulisanje rasta kose kod muškaraca i žena.

Minoksidil deluje tako što proširuje krvne sudove u koži glave, čime poboljšava protok krvi i ishranu folikula dlake.

Redovnom primenom, minoksidil može pomoći u ponovnom rastu kose ili usporiti dalje proređivanje.

Ipak, treba imati u vidu da su rezultati obično dolaze sporo i da može biti potrebno nekoliko meseci upotrebe pre nego što se primete značajniji efekti.

Ovaj tretman je obično bezbedan za dugotrajnu upotrebu, ali može izazvati nuspojave kao što su iritacija kože, crvenilo ili svrab na mestu primene.

Takođe, nakon prestanka korišćenja, gubitak kose se često vraća.

Oralni lekovi

Oralni lekovi se često koriste u lečenju alopecije, posebno kod androgene alopecije i težih slučajeva alopecije areate.

Ovi lekovi deluju sistemski, smanjujući uticaj hormona ili utičući na imuni sistem kako bi zaustavili gubitak kose i podstakli njen rast.

Jedan od najčešće korišćenih oralnih lekova za androgenetsku alopeciju kod muškaraca je finasterid.

Finasterid deluje tako što blokira enzim koji pretvara testosteron u dihidrotestosteron (DHT), hormon koji oštećuje folikule dlake i izaziva proređivanje kose.

Redovna upotreba finasterida može značajno usporiti gubitak kose i podstaći njen rast, ali efekti su vidljivi tek nakon nekoliko meseci.

Lek je uglavnom bezbedan, ali može izazvati nuspojave poput smanjenog libida i erektilne disfunkcije kod nekih muškaraca.

Kod žena, spironolakton se ponekad koristi za smanjenje nivoa androgena, što može pomoći u zaustavljanju gubitka kose izazvanog hormonskim promenama.

Oralni kortikosteroidi ili imunosupresivi, poput metotreksata, koriste se kod alopecije areate kako bi se smanjila autoimuna reakcija koja napada folikule dlake.

Međutim, ovi lekovi imaju potencijalno ozbiljnije nuspojave i koriste se u teškim slučajevima kada druge terapije nisu efikasne.

Upotreba bilo kojih od pomenutih lekova mora se obavljati pod nadzorom i uz prethodnu konsultaciju sa lekarom. Samostalno uzimanje ovih lekova može izazvati ozbiljne neželjne efekte.

Terapija svetlom

Terapija svetlom, poznate i kao fototerapije ili laserske terapije, koriste specifične talasne dužine svetlosti kako bi stimulisale folikule dlake i podstakle njihov rast.

Ova metoda se često koristi za lečenje različitih oblika alopecije, uključujući androgenetsku alopeciju i alopeciju areatu, niskonaponska laserska terapija, koja se naziva i LLLT, je jedan od najpoznatijih oblika terapije svetlom.

Niskonaponska laserska terapija funkcioniše tako što svetlosni talasi niskog intenziteta prodiru u kožu glave i poboljšavaju protok krvi do folikula dlake, čime se stimuliše njihov metabolizam i rast kose.

Terapija svetlom je neinvazivna i bezbolna, a često se koristi u kombinaciji sa drugim tretmanima, kao što su minoksidil ili oralni lekovi, za postizanje boljih rezultata.

Ipak, treba imati u vidu da terapija svetlom ili laserom nije efikasna za svakog pacijenta, i da rezultati mogu varirati.

Takođe, potrebno je kontinuirano primenjivati tretmane kako bi se održao efekat.

Transplantacija kose

Transplantacija kose je hirurška metoda koja se koristi za lečenje trajnih oblika alopecije, posebno androgene alopecije kod muškaraca i žena.

Ova procedura podrazumeva premestanje folikula dlake sa dela glave gde je kosa gušća, što je obično zadnji deo glave, na područja gde je došlo do gubitka kose.

Postoje dve glavne tehnike transplantacije kose:

  • FUT – Follicular Unit Transplantation: Ova procedura podrazumeva uzimanje trake kože sa dlakama iz donorske regije, koja se potom deli na manje delove i presađuje na mesta bez kose. Ova tehnika može ostaviti ožiljak, ali omogućava transplantaciju većeg broja dlaka u jednoj proceduri.
  • FUE – Follicular Unit Extraction: Ova metoda je manje invazivna, budući da lekar pojedinačno vadi folikule dlake iz donorskog područja i direktno ih presađuje na regije sa proređenom kosom. Ova metoda ostavlja minimalne ožiljke i ima kraći period oporavka.

Transplantacija kose daje trajne rezultate i može značajno poboljšati izgled i samopouzdanje.

Međutim, uspeh ove procedure zavisi od stanja pacijentove kose i kože glave, a može biti potrebno više sesija kako bi se postigli željeni rezultati.

Alternativne metode

Pored standardnih medicinskih tretmana, postoje i alternativne metode koje se koriste za lečenje alopecije, posebno kod onih koji traže prirodniji pristup ili dodatak konvencionalnoj terapiji.

Ove metode uključuju upotrebu suplemenata, prirodnih preparata i tehnike za smanjenje stresa.

Neki od najčešće korišćenih alternativnih pristupa su:

  • Suplementi: Dodaci poput biotina, cinka, gvožđa, vitamina D i omega-3 masnih kiselina mogu pomoći kod gubitka kose, naročito ako je uzrokovan nutritivnim nedostacima.
  • Esencijalna ulja: Ulja kao što su ulja od ruzmarina, lavandae i mente mogu podstaći rast kose kada se nanose direktno na vlasište ili koriste kao deo masaže kože glave. Smatra se da ova ulja poboljšavaju cirkulaciju i podstiču regeneraciju folikula dlake.
  • Akupunktura: Ova tradicionalna kineska metoda podrazumeva ubacivanje tankih igala u specifične tačke na telu kako bi se poboljšao protok energije i stimulisali folikuli dlake.
  • Smanjenje stresa: Budući da stres može biti okidač za gubitak kose, tehnike poput meditacije, joge i dubokog disanja mogu pomoći u smanjenju stresa i sprečiti pogoršanje alopecije.
  • Čaj od rastavića: Rastavić je bogat silicijumom i drugim jedinjenjima koja podstiču rast kose, pa se rastavić čaj može koristiti kao prirodni dodatak za podršku rasta kose.

Iako alternativne metode nisu uvek efikasne same po sebi, mnogi ih koriste kao dopunu standardnim tretmanima za poboljšanje opšteg zdravlja kose.

Važno je napomenuti da na tržištu postoji i veliki broj proizvoda koji se mogu kupiti bez recepta, a koji obećavaju nerealno brze rezultate kada je reč o lečenju gubitka kose.

Mnogi od ovih proizvoda nisu dovoljno istraženi ili nisu prošli rigorozna klinička ispitivanja kako bi se dokazala njihova efikasnost i sigurnost.

Korišćenje takvih proizvoda može biti rizično, jer pored nedostatka dokaza o delotvornosti, mogu sadržati sastojke koji izazivaju iritacije, alergijske reakcije ili druge zdravstvene probleme.

Pre upotrebe bilo kog proizvoda ili tretmana koji nije preporučen od strane lekara, važno je pažljivo istražiti njegov sastav i potražiti savet stručnjaka kako bi se izbegli potencijalni rizici.

Prevencija

Prevencija alopecije se prvenstveno zasniva na održavanju zdravlja kose i minimiziranju faktora koji mogu doprineti njenom opadanju.

Uravnotežena ishrana bogata vitaminima i mineralima, poput gvožđa, cinka, vitamina D i omega-3 masnih kiselina, od velikog je značaja za očuvanje zdravlja folikula dlake.

Takođe, smanjenje nivoa stresa može smanjiti rizik od proređivanja i opadanja kose, s obzirom na to da je stres često okidač za opadanje kose.

Pravilna nega kose, koja podrazumeva izbegavanje čestih hemijskih tretmana, toplote i zatezanja kose, pomaže u očuvanju folikula dlake i sprečavanju mehaničkog oštećenja.

Zaključak

Alopecija predstavlja kompleksan problem koji može biti uzrokovan različitim faktorima, uključujući genetiku, autoimune bolesti, hormonske promene, stres, infekcije ili povrede.

Oblici alopecije mogu biti privremeni i reverzibili, kao što je telogeni efluvij, ali i trajni i ozbiljni, poput ožiljne alopecije.

Neki oblici, poput androgene alopecije, nastaju zbog genetskih predispozicija, drugi, poput alopecije areate, mogu biti rezultat imunoloških reakcija.

Različiti pristupi lečenju, uključujući topikalne tretmane, oralne lekove, laserske terapije i transplantaciju kose, pružaju mogućnost pacijentima da usporavaju ili zaustave proces gubitka kose.

Alternativne metode i prirodni lekovi mogu biti korisni, ali je neophodno biti veoma oprezan prilikom izbora proizvoda za koje nema dovoljno dokaza o bezbednosti i efikasnosti.