Ekcem (atopijski dermatitis): Simptomi, uzroci i lečenje

Sveže informacije

Ekcem je hronično kožno oboljenje koje uzrokuje svrab, crvenilo, suvoću i upalu kože, koje najčešće pogađa ruke, lice, vrat, pregibe zglobova i kolena, kao i zglobove ruku i nogu.

Ekcem pogađa pre svega decu, ali može da se javi i kod starije populacije.

Atopijski dermatitis je najčešća vrsta ekcema, o kome će pre svega biti reči u ovom članku. No, pored atopijskog dermatitisa, postoje i druge vrste, kao što su kontaktni ili seboreični dermatitis.

U ovom članku objasnićemo šta je ekcem, koji su uzroci i okidači, kako prepoznati simptome atopijskog dermatitisa, kao i kako izgleda lečenje i prevencija.

Šta je ekcem?

Ekcem je hronično oboljenje kože, kod koje se javljaju upala, svrab, crvenilo i suvoća kože.

Iako nije potpuno jasno zašto se javlja, faktori rizika i okidači koji su prepoznati uključuju kombinaciju genetskih faktora, preosetljivog imunog sistema, oštećene kožne barijere i spoljašnjih uticaja poput alergena, hemikalija, iritansa i stresa.

Promene u koži oslabljuju njenu zaštitnu funkciju, što je čini podložnom infekcijama.

Najčešći oblik je atopijski dermatitis, koji često pogađa decu, ali se može pojaviti i kod odraslih osoba.

Ekcem se može pojaviti na licu, vratu, rukama, pregibima laktova, kolenima i drugim delovima tela.

Pojavljuje se u ciklusima pogoršanja i poboljšanja, što može uticati na kvalitet života zbog intenzivnog svraba i potrebe za čestim tretmanima.

Osim atopijskog dermatitisa, postoje i druge vrste ekcema, poput kontaktnog dermatitisa, dishidrotskog ekcema i seboreičnog ekcema, svaki sa specifičnim uzrocima i simptomima.

Vrste ekcema

Postoji nekoliko vrsta ekcema, od kojih su najčešći:

  • Atopijski dermatitis: Najčešći tip ekcema koji obično pogađa decu, ali može se nastaviti i u odraslom dobu. Povezan je sa alergijama i astmom.
  • Kontaktni dermatitis: Nastaje usled kontakta kože sa iritantima ili alergenima, kao što su sapuni, deterdženti ili nikal.
  • Seboreični dermatitis: Javlja se na masnim delovima kože, poput vlasišta i lica, uzrokujući crvenilo i ljuskanje.
  • Dishidrotski ekcem: Karakteriše ga pojava plikova na dlanovima i stopalima, često uz jak svrab.
  • Numularni ekcem: Javlja se u obliku okruglih lezija na koži, koje obično svrbe.
  • Statički dermatitis: Povezan sa lošom cirkulacijom, najčešće na nogama, uz oticanje i crvenilo.

U ovom članku fokusiraćemo se na najčešči tip, atopijski dermatitis, a u nastavku slede osnovne informacije o drugim tipovima ekcema.

Kontaktni dermatitis

Kontaktni dermatitis je vrsta ekcema koja nastaje kada koža dođe u kontakt sa iritantima ili alergenima, izazivajući upalu, svrab, crvenilo, osip ili pojavu crvenih tačkica po telu.

Postoje dve glavne vrste kontaktnog dermatitisa:

  • Iritantni kontaktni dermatitis: Nastaje zbog direktnog oštećenja kože hemikalijama ili fizičkim iritantima poput sapuna, deterdženata i drugih hemikalija.
  • Alergijski kontaktni dermatitis: Uzrokovan imunološkom reakcijom na alergen, kao što su nikal, lateks, parfemi ili konzervansi.

Lečenje uključuje izbegavanje uzročnika, upotrebu hidratantnih krema i primenu kortikosteroida po potrebi.

Seboreični dermatitis

Seboreični dermatitis je hronično kožno oboljenje koje se javlja na masnim delovima kože, kao što su vlasište, lice, prostor iza ušiju, grudi i leđa.

Karakteriše ga crvenilo, masne ljuspice, svrbež i perutanje.

Uzrokovan je prekomernim razmnožavanjem gljivice Malassezia, koja normalno živi na koži, ali u kombinaciji sa genetskim, hormonalnim i imunološkim faktorima može uzrokovati simptome slične lišaju na koži.

Seboreični dermatitis se često pogoršava u zimskim mesecima ili usled stresa, a tretira se antifungalnim šamponima, kremama, kortikosteroidima i pravilnom negom kože.

Dishidrotski ekcem

Dishidrotski ekcem, stanje koje se naziva i dishidroza, je oblik ekcema koji se manifestuje pojavom malih, plikova na dlanovima, prstima i stopalima. Plikovi su često ispunjeni tečnošću i mogu izazvati osećaj pečenja ili svraba.

Uzroci dishidrotskog ekcema nisu potpuno jasni, ali se povezuju sa stresom, alergijama, izlaganjem iritantima ili metalima poput nikla i kobalta.

Lečenje uključuje upotrebu topikalnih kortikosteroida, antihistaminika i pravilnu negu kože, a nakon povlačenja plikova koža može postati suva, ispucala i zadebljala.

Numularni ekcem

Numularni ekcem, poznat i kao diskoidni ekcem, je vrsta ekcema koja se manifestuje pojavom okruglih ili ovalnih lezija na koži koje podsećaju na kovanice.

Ove lezije su obično crvene i ljuskave, a ponekad mogu biti vlažne ili u obliku krasta.

Numularni ekcem izaziva svrab, a najčešće se javlja na rukama, nogama i trupu, a izaziva ga suva koža, oštećenja kože ili iritansi poput sapuna i deterdženata.

Lečenje uključuje hidratantne kreme, topikalne kortikosteroide i izbegavanje okidača.

Statički dermatitis

Statički, venski ili stazni dermatitis, je kožno oboljenje povezano sa lošom cirkulacijom, najčešće u donjim delovima nogu.

Javlja se kod osoba sa proširenim venama, hroničnom venskom insuficijencijom ili otečenim nogama.

Simptomi staznog dermatitisa uključuju crvenilo, oticanje, svrab, suvoću, ljuskanje i pojavu tamnih mrlja na koži, dok se u težim slučajevima mogu razviti čirevi ili otvorene rane.

Lečenje uključuje poboljšanje venske cirkulacije, upotrebu kompresivnih čarapa, topikalne kortikosteroide i negu kože.

Simptomi ekcema

Simptomi ekcema mogu varirati u zavisnosti od tipa i ozbiljnosti stanja.

Najčešći simptomi ekcema uključuju:

  • Svrab: Intenzivan svrab, često najgori simptom koji dovodi do češanja i pogoršanja stanja.
  • Crvenilo i upalu: Koža može postati crvena, upaljena i iritirana.
  • Suvu i ljuskavu koža: Često se javlja perutanje ili zadebljanje kože.
  • Ispucalu ili oštećenu koža: Pucanje kože može izazvati bol i krvarenje.
  • Plikove i curenje tečnosti: Mogu se pojaviti sitni plikovi ispunjeni tečnošću.
  • Tamne mrlje ili promenu boje kože: Koža može promeniti boju kao posledica dugotrajnog ekcema.

Ovi simptomi se mogu pojaviti bilo gde na telu, ali su najčešće prisutni na licu, rukama, pregibima laktova, kolena i vratu.

Uzroci

Uzrok ekcema nije potpuno jasan, ali se veruje da ga pokreće preaktivan imunološki sistem.

Ekcem često izbija kada je koža izložena spoljnim iritantima, koja izaziva preteranu reakciju imuniteta.

Istraživanja pokazuju da neki ljudi sa ekcemom nemaju dovoljno proteina zvanog filagrin, koji pomaže koži da ostane hidrirana i zdrava, što može doprineti isušivanju i oštećenju kože, te pogoršavanju simptoma ekcema i povećavanoj osetljivosti na spoljne faktore.

Izbijanje ekcema može biti izazvano spoljnim i unutrašnjim faktorima koji iritiraju kožu i pokreću preteranu reakciju imunog sistema.

Česti okidači uključuju:

  • Hemikalije i konzervanse u sredstvima za čišćenje i deterdžentima
  • Proizvode sa mirisima
  • Duvanski dim
  • Alergene poput polena, buđi, prašine i grinja
  • Grube i sintetičke materijale poput vune
  • Znojenje
  • Promene temperature
  • Stres
  • Alergije i intolerancije na hranu
  • Kontakt sa dlakom kućnih ljubimaca
  • Respiratorne infekcije

Smanjivanje izloženosti ovim faktorima može u značajnoj meri smanjiti rizik od izbijanja ekcema ili intenzitet prisutnih simptoma.

Ekcem kod beba

Ekcem kod beba, naročito atopijski dermatitis, često se javlja u prvim mesecima života i može biti vrlo neprijatan za bebu i roditelje.

Najčešće zahvata obraze, skalp, ruke, noge i pelensko područje, a kao i kod odraslih, simptomi uključuju suvu, crvenu, ljuskavu kožu koja može veoma svrbeti, što često dovodi do češanja, oštećenja kože i rizika od infekcija.

Faktori kao što su genetika, suva koža, alergeni i iritansi, poput grube odeće i deterdženata, mogu pogoršati stanje.

Pravilna nega kože podrazumeva upotrebu blagih, bezmirisnih hidratantnih krema nekoliko puta dnevno, posebno nakon kupanja.

Izbegavanje sapuna i drugih iritanasa je veoma značajno za smanjenje simptoma.

Lekar može preporučiti topikalne kortikosteroide ili druge medicinske tretmane ako je ekcem uporan ili ozbiljan, no lekove ni u kom slučaju koristiti lekove samoinicijativno za lečenje ekcema kod beba.

Takođe, redovno održavanje vlažnosti vazduha u prostorijama, nošenje pamučne odeće i utvrđivanje potencijalnih okidača mogu značajno pomoći u smanjenju simptoma ekcema kod beba i prevenciji ponovnog izbijanja.

Dijagnoza

Postavljanje dijagnoza ekcema počinje kliničkim pregledom kože od strane dermatologa, gde se procenjuju simptomi kao što su svrab, crvenilo, suvoća i plikovi.

Lekar će uzeti anamnezu i postaviti pitanja o mogućim okidačima, kao što su izlaganje iritantima, alergeni, stres i porodična istorija alergijskih oboljenja.

U nekim slučajevima, može se uraditi kožni test na alergije, takozvani patch test, a mogu biti potrebne i analize krvi kako bi se proverili markeri upale ili prisustvo specifičnih alergija.

Mikroskopska analiza uzorka kože može pomoći u isključivanju drugih kožnih oboljenja, budući da su simptomi ekcema slični nekim drugim kožnim bolestima, poput psorijaze, gljivičnih infekcija i drugih.

Lečenje

Način lečenja ekcema zavisi od težinei vrste simptoma, a može uključivati lokalne ili sistemske tretmane, kao i fototerapiju.

Pored toga, za lečenje blagih slučajeva ili kao dodatak konvencionalnoj terapiji, od koristi mogu biti i različiti prirodni lekovi za ekcem.

U nastavku slede opcije lečenja ekcema.

Lokalni tretmani

Lokalni tretmani ekcema su najčešći način lečenja i često sasvim dovoljni za uklanjenje simptoma i održavanje zdravlja kože.

Topikalni kortikosteroidi poput Kanestena se koriste za smanjenje upale i svraba i dolaze u različitim intenzitetima, zavisno od ozbiljnosti ekcema.

Emolijensi i hidratantne kreme su osnovna nega koja pomaže u obnavljanju zaštitne barijere kože i sprečavanju sušenja kože, čime se smanjuje rizik od iritacije.

Topikalni imunomodulatori kao što su takrolimus i pimekrolimus deluju na imunološki sistem kože i smanjuju upalu bez upotrebe steroida, što ih čini pogodnim za dugotrajnu upotrebu.

Antifungalne i antibakterijske kreme su potrebne u slučaju infekcija koje često prate ekcem, budući da mogu pomoći u lečenju i prevenciji dodatnih komplikacija.

Oralni lekovi

Oralni lekovi za ekcem koriste se u slučajevima kada lokalni tretmani nisu dovoljno efikasni ili kada je ekcem težak i rasprostranjen.

Najčešće korišćeni oralni lekovi uključuju:

  • Oralni kortikosteroidi: Lekovi poput prednizona koriste se za kratkotrajno smanjenje teških upala, ali zbog mogućih nuspojava, njihova dugotrajna upotreba se izbegava.
  • Antihistaminici: Koriste se za smanjenje svraba kože, posebno noću, kako bi se sprečilo češanje.
  • Imunosupresivi: Kao što su ciklosporin ili metotreksat, mogu biti propisani za smanjenje upale u teškim slučajevima.
  • Biološki lekovi: Lekovi kao što su dupilumaba, deluju na specifične imunološke puteve i koriste se za lečenje težeg ekcema kada drugi tretmani nisu dovoljni.

Prethodno pomenuti lekovi mogu pomoći u smanjenju upale i svraba, ali zahtevaju pažljivo praćenje zbog potencijalnih nuspojava, i treba ih koristiti isključivo kada su prepisani od strane lekara, na način na koji su prepisani.

Fototerapija

Fototerapija je tretman ekcema koji koristi kontrolisano izlaganje ultraljubičastom svetlu, najčešće UVB zracima, kako bi se smanjila upala i svrab kože.

Fotogerapija deluje tako što usporava rast upaljenih ćelija kože i pomaže u poboljšanju barijerne funkcije kože.

Ovaj vid lečenja se koristi kod pacijenata sa težim oblicima ekcema koji ne reaguju na lokalne tretmane ili kod onih sa široko rasprostranjenim promenama i obično zahteva nekoliko sesija nedeljno pod nadzorom dermatologa kako bi se izbegle potencijalne nuspojave, poput opekotina.

Prirodni lekovi

Prirodni lekovi za ekcem pružaju dodatnu podršku uz standardne načine lečenja i pomažu u ublažavanju simptoma kao što su suvoća, svrab i upala.

Terapiju koja je prepisana od strane lekara nikada samoinicijativno ne bi trebalo prekidati i započeti lečenje prirodnim lekovima.

Takođe, pre uvođenja bilo kakvih alternativnih ili dodatnih vidova terapije, preporučuje se konsultacija sa dermatologom.

Prirodni lekovi za ekcem uključuju:

  • Ulje čajevca: Sadrži terpinen-4-ol, jedinjenje koje deluje protiv gljivica i bakterija, što može smanjiti iritaciju i infekcije.
  • Kokosovo ulje: Bogato laurinskom kiselinom, koja pomaže u obnavljanju kožne barijere, smanjuje suvoću i pospešuje hidrataciju.
  • Aloe vera: Sadrži polisaharide koji umiruju upaljenu kožu i pomažu u regeneraciji.
  • Jabukovo sirće: Koristi se razblaženo kako bi se smanjila upala i izbalansirala kiselost kože, čime se smanjuje svrab i iritacija.
  • Ovsene kupke: Pružaju zaštitni sloj koji hidrira i umiruje svrab, dok saponini iz ovsa pomažu u čišćenju kože.
  • Ulje noćurka: Sadrži gama-linolensku kiselinu, koja pomaže u smanjenju upale i jačanju kože, poboljšavajući njenu otpornost i smanjujući crvenilo.

Prevencija

Prevencija ekcema uključuje pre svega redovnu negu kože, održavanje dobre higijene i izbegavanje poznatih okidača.

Jedan od najvažnijih koraka je održavanje kože vlažnom, korišćenjem hidratantnih krema koje jačaju kožnu barijeru i sprečavaju suvoću.

Pored toga, izbegavanje sapuna i iritanasa, kao što su parfimisani proizvodi i deterdženti, može značajno smanjiti rizik od izbijanja ekcema.

Nošenje pamučne odeće, koja ne iritira kožu, i pravilno sušenje nakon tuširanja dodatno pomažu u smanjenju simptoma i prevenciji.

Na kraju, neophodno je pomenuti i da smanjenje stresa, pravilna ishrana i identifikacija alergena takođe igraju važnu ulogu u prevenciji ekcema.

Komplikacije

Komplikacije ekcema mogu se javiti ako se stanje ne leči pravilno ili ako je koža izložena dugotrajnom iritansu.

Sekundarne infekcije, poput bakterijskih ili gljivičnih infekcija, česte su zbog oštećenja kožne barijere i češanja, što može dovesti do ozbiljnijih stanja poput impetiga ili celulitisa.

Impetigo je površinska, vrlo zarazna bakterijska infekcija kože koja se najčešće javlja kod dece, a manifestuje se kroz crvene ranice koje pucaju i stvaraju zlatnožute kraste.

Celulitis je ozbiljnija bakterijska infekcija dubljih slojeva kože i potkožnog tkiva.

Simptomi uključuju crvenilo, oticanje, bol i toplinu na zahvaćenom području, a često je prisutna i groznica.

Celulitis zahteva hitno medicinsko lečenje zbog rizika od širenja infekcije na limfne čvorove i krvotok.

Hronični ekcem može uzrokovati zadebljanje i trajnu promenu boje kože, stanje koje se naziva lihenifikacija.

Lihenifikacija je stanje kože koje se javlja kao posledica hroničnog češanja ili trenja, gde koža postaje zadebljana, tvrda, i gruba, s izraženim naborima ili linijama.

Zaključak

Ekcem je hronično oboljenje kože koje može značajno uticati na kvalitet života zbog svraba, upale i nelagodnosti.

Iako su uzroci kompleksni i često povezani sa genetskim i spoljnim faktorima, rano prepoznavanje simptoma i pravovremeno lečenje mogu značajno smanjiti tegobe.

Najčešći način lečenja ekcema predstavljaju različita sredstva za lokalnu primenu na pogođenoj koži, dok oralni lekovi ili fototerapija mogu biti od koristi kod težih slučajeva ekcema.

Pored toga, za terapiju lakih slučajeva, ili kao dodatak uobičajenoj terapiji, od koristi mogu biti različiti prirodni lekovi za ekcem, koji mogu dovesti do smanjenja tegoba i bržeg povlačenja ekcema.