Lišaj na koži: Simptomi, uzroci, lečenje, prevencija

Sveže informacije

Lišaj na koži, stanje poznato i kao dermatofitoza ili tinea, je gljivična infekcija koja zahvata površinske slojeve kože, kose i noktiju.

Ove infekcije su česte i lako se šire, posebno u toplim i vlažnim uslovima.

Lišajevi na koži se manifestuju u obliku crvenih, ljuskavih lezija koje mogu zahvatiti različite delove tela, uzrokujući nelagodnost i svrab, kao i estetske probleme.

U ovom članku objasnićemo šta je lišaj na koži, koji su simptomi, uzroci i načini lečenja, kao i kako sprečiti da dođe do razvoja ove kožne infekcije.

Šta je lišaj na koži?

Lišaj na koži ili dermatofitoza, je gljivična infekcija izazvana dermatofitima, gljivicama koje se hrane keratinom, proteinom prisutnim u koži, kosi i noktima.

Infekcija obično zahvata površinske slojeve kože i manifestuje se u obliku crvenih i ljuskavih lezija, koje često imaju prstenasti oblik.

Lišajevi se najčešće javljaju na stopalima, noktima, preponama, skalpu i glatkoj koži tela.

Infekcija se prenosi direktnim kontaktom sa zaraženim osobama, životinjama, ili kontaminiranim predmetima poput peškira i podova.

Postoji oko 40 različitih dermatofita koji mogu uzrokovati infekciju, a najčešći su Trichophyton, Microsporum, i Epidermophyton.

Vlažni uslovi, oštećenja kože, oslabljen imunitet, korišćenje javnih tuševa ili bazena su faktori rizika za razvoj infekcije.

Lišajevi su vrlo zarazni, ali obično nisu ozbiljni.

Simptomi

Simptomi lišaja na koži mogu se pojaviti u različitim oblicima, zavisno od tipa gljivične infekcije i zahvaćenog područja.

Najčešći simptomi lišaja uključuju:

  • Kožne promene: Crvene, ljuskave mrlje, često prstenastog oblika sa jasnim granicama. Mogu postati veće ili proširiti se na druge delove tela.
  • Svrab i nelagodnost: Svrab kože može biti intenzivan i uzrokovati češanje, što pogoršava stanje kože.
  • Upaljena i oštećena koža: Koža može postati ispucala, sa plikovima ili krastama, što povećava rizik od sekundarnih infekcija.
  • Promene na noktima: Zadebljanje, lomljivost, promena boje, a ponekad i potpuni gubitak nokta. Ovo stanje može trajati dugo i zahtevati dugotrajno lečenje.
  • Gubitak kose i upaljena područja na skalpu: Na glavi se mogu pojaviti pečati bez dlake sa crvenom, ljuskavom kožom, često uz bol i osetljivost, što može dovesti do trajnog oštećenja folikula dlake.

Simptomi se mogu pogoršati u vlažnim uslovima, usled znojenja, ili pri nošenju uske odeće koja ne dozvoljava koži da diše, što stvara povoljne uslove za razmnožavanje gljivica.

U težim slučajevima, infekcija može izazvati sekundarne bakterijske infekcije, što dodatno otežava lečenje pa je pravovremeno otpočinjanje lečenja važno za brzo ublažavanje simptoma i sprečavanje daljeg širenja.

Vrste lišajeva

Lišajevi na koži, ili dermatofitoza, su vrlo česta gljivična oboljenja koja se lako prenose i mogu uticati na različite delove tela, uključujući kožu, nokte i kosu.

U zavisnosti od toga gde se javljaju, lišajevi se dele u nekoliko grupa:

  • Tinea corporis (lišaj tela): Lišaj tela karakteriše prstenasti, crveni osip na glatkoj koži, najčešće na rukama, nogama ili trupu. Osip može biti biti ljuskav i izazivati svrab, sa centralnim svetlim područjem.
  • Tinea pedis (atletsko stopalo): Atletsko stopalo najčešće se javlja na koži između prstiju, uz crvenilo, perutanje i ponekad plikove. Češće kod onih koji nose usku obuću i često su u vlažnim uslovima.
  • Tinea cruris (lišaj prepona): Lišaj na preponama izaziva crvene i ljuskave lezije u području prepona, unutrašnje strane butina i zadnjice. Često se javlja kod sportista ili osoba koje se mnogo znoje, a može izazivati intenzivan svrab.
  • Tinea capitis (lišaj vlasišta): Lišaj vlasišta uzrokuje okrugle, ljuskave pečate koji mogu biti praćeni gubitkom kose. Obično se javlja kod dece, ali može zahvatiti sve uzraste.
  • Tinea unguium (onikomikoza): Infekcija noktiju koja se naziva i onikomikoza, obično pogađa nokte na nogama, a uzrokuje zadebljanje, lomljivost, promenjenu boju i deformaciju nokta.

Uzroci

Uzroci lišaja na koži su prvenstveno gljivice iz rodova Trichophyton, Microsporum, i Epidermophyton koje se hrane keratinom, proteinom koji se nalazi u koži, kosi i noktima.

Prenose se direktnim kontaktom sa zaraženom osobom ili životinjom i putem kontaminiranih predmeta kao što su peškiri, obuća, ili sportska oprema.

Trichophyton najčešće inficira kožu, kosu i nokte, Microsporum zahvata kožu i kosu, uzrokujući gubitak kose i prstenaste lezije, dok Epidermophyton obično pogađa kožu i nokte, ali ne utiče na kosu.

Ove gljivice se prenose kontaktom sa zaraženim ljudima, životinjama ili kontaminiranim predmetima, često u vlažnim i toplim uslovima koji pogoduju njihovom razmnožavanju.

Uzroci i faktori rizika uključuju:

  • Vlažne uslove: Visoka vlažnost i toplota pogoduju razmnožavanju gljivica, pa su javni tuševi i bazeni česti izvori infekcije.
  • Oštećenja kože: Sitne povrede ili ogrebotine omogućavaju lakši ulazak gljivica u kožu.
  • Oslabljen imunitet: Osobe sa oslabljenim imunitetom su podložnije infekcijama.
  • Lošu higijena: Nedovoljno održavanje higijene povećava rizik od infekcije.
  • Korišćenje javnih prostora: Teretane, bazeni, svlačionice i sportski klubovi su česta mesta za prenos gljivica.
  • Nošenje uske odeće i obuće: Sintetička i uska odeća zadržava znoj i vlagu, što stvara pogodno okruženje za gljivice.
  • Blizak kontakt sa zaraženim kućnim ljubimcima: Mačke i psi često prenose gljivice koje uzrokuju lišaj.
  • Korišćenje određenih lekova: Dugotrajna upotreba antibiotika, kortikosteroida i imunosupresiva takođe povećava rizik jer slabi imunološki odgovor i stvara povoljno okruženje za gljivice.

Dijagnoza

Dijagnoza lišaja na koži postavlja se na osnovu kliničkog pregleda i analize simptoma, kao što su crvene, prstenaste lezije i svrab.

Dermatolog može uzeti uzorak zahvaćene kože za laboratorijsku analizu kako bi potvrdio prisustvo gljivica analizom pod mikroskopom ili putem laboratorijske analize.

Za postavljanje dijagnoze može se koristiti i Woodova lampa, koja korisit ultraljubičastu svetlost za dijagnostikovanje gljivičnih infekcija i drugih kožnih oboljenja, budući da određene gljivice i promene na koži fluoresciraju pod UV svetlom.

Precizna i tačna dijagnoza je važna kako bi se odredilo odgovarajuće lečenje i sprečilo širenje infekcije na druge delove tela.

Lečenje

Lečenje lišaja na koži zavisi od težine i mesta infekcije.

Blage infekcije tretiraju se lokalnim antifungalnim sredstvima kao što su klotrimazol, mikonazol ili terbinafin, kada se primenjuju nekoliko puta dnevno tokom dve do četiri nedelje dok se simptomi ne povuku.

Za ozbiljnije infekcije, uključujući lišajeve i gljivice na noktima ili vlasištu, obično je potrebna oralna terapija antifungalnim lekovima poput terbinafina ili grizeofulvina, a lečenje može trajati od nekoliko nedelja, do više meseci.

Higijenske mere koje uključuju redovno pranje i sušenje kože, kao i nošenja odeće koja diše i izbegavanje sintetičkih materijala, od velike su važnosti za sprečavanje ponovnih infekcija i širenje gljivica.

Ukoliko se infekcija ponavlja ili ne reaguje na standardno lečenje, neophodno je posetiti dermatologa radi dodatnog pregleda i prilagođavanja terapije, kao i ispitivanja mogućih uzroka poput oslabljenog imuniteta.

Prirodni lekovi i prevencija

Prirodni lekovi za lišajeve, poput ulja čajevca, kokosovog ulja, aloe vere, kurkume, belog luka ili ulja origana, koriste se zbog svojih antifungalnih svojstava.

Ulje čajevca je moćan antifungal i nanosi se razblaženo na zahvaćeno područje kako bi se izbegla iritacija kože.

Kokosovo ulje deluje kao prirodni antifungalni agens i hidrator, smanjujući svrab, perutanje i pomaže u smanjenju upale.

Aloe vera umiruje kožu, smanjuje crvenilo i podstiče regeneraciju.

Jabukovo sirće ima antifungalna svojstva i može se direktno nanositi na zaraženu kožu pomoću natopljene vate nekoliko puta dnevno.

Kurkuma, poznata po antifungalnim i antiinflamatornim svojstvima, može se koristiti kao pasta direktno na koži. Pasta se može napraviti mešanjem kurkume i kokosovog ulja, ili kurkume i vode.

Beli luk smatra se jednim od najsnažnijih prirodnih antibiotika, a od koristi može biti i u smanjenju gljivične infekcije kože. Slična svojstva ima i ulje origana.

Prevencija

Prevencija lišajeva podrazumeva održavanje dobre higijene, redovno pranje i sušenje kože, nošenje pamučne odeće i odeće koja diše, kao izbegavanje hodanja bosim nogama po javnim mestima kao što su svlačionice i bazeni, jer vlažni i topli uslovi pogoduju razmnožavanju gljivica.

Takođe, neophodno je redovno menjanje čarapa i provetravanje obuće kako bi se sprečilo zadržavanje vlage.

Izbegavanje deljenja ličnih predmeta, kao što su peškiri i obuća, ključni su koraci u sprečavanju širenja gljivica.

Kod kuće, održavanje kože suvom, posebno nakon tuširanja ili znojenja, dodatno smanjuje rizik od infekcije i vraćanja infekcije.

Komplikacije

Komplikacije lišaja na koži mogu nastati zbog neadekvatnog ili kasnog lečenja, što može dovesti do širenja lišaja, a u nekim slučajevima i do ozbiljnih sekundarnih bakterijskih infekcija.

Češanje zahvaćenih područja oštećuje kožu, povećavajući rizik od bakterijskih infekcija poput impetiga, što dodatno pogoršava stanje.

Impetigo je zarazna bakterijska infekcija kože koja se najčešće javlja kod dece i manifestuje se kroz crvene ranice koje pucaju, stvarajući zlatnožute kraste.

Kod infekcija noktiju može doći do trajne deformacije i gubitka nokta, dok lišajevi na vlasištu mogu izazvati trajni gubitak kose i ožiljke.

Kod osoba sa oslabljenim imunitetom, kao što su pacijenti sa autoimunim bolestima, dijabetesom ili HIV-om, infekcije mogu postati hronične i veoma teško izlečive, sa većim rizikom od širenja na druge delove tela.

Takođe, lišajevi mogu uzrokovati ozbiljne upalne reakcije koje dodatno pogoršavaju stanje kože, a u retkim slučajevima, infekcija može zahvatiti dublje slojeve kože, uzrokujući celulitis ili druge komplikacije koje zahtevaju ozbiljno lečenje.

Stanja koja mogu podsećati na lišaj

Postoji niz kožnih stanja koja mogu podsećati na lišaj, što može otežati postavljanje tačne dijagnoze.

Ova stanja, iako slična po izgledu, razlikuju se u uzrocima, simptomima i metodama lečenja.

Zbog sličnosti simptoma poput crvenila, svraba i perutanja, lišaj se može lako pomešati sa drugim kožnim oboljenjima, što može dovesti do nepravilnog tretmana.

Neka od stanja kože koja mogu podsećati na lišaj uključuju:

  • Ekcem: Atopijski dermatitis podrazumeva crvene mrlje koje često podsećaju na lišaj i izazivaju svrab.
  • Psorijaza: Ljuskavi, srebrni plakove na koži koji mogu izgledati kao lišaj.
  • Seboroični dermatitis: Masne, crvene ljuskice na vlasištu i licu.
  • Kontaktni dermatitis: Osip i upala izazvani iritacijom ili alergijama.
  • Pitirijaza rozacea: Prstenaste lezije koje se lako mešaju sa lišajem.

Zaključak

Lišaj na koži je česta gljivična infekcija koja se lako širi i može izazvati nelagodnost, svrab i estetske probleme.

Simptomi lišaja na koži uključuju crvene i ljuskave lezije koje se često pojavljuju na različitim delovima tela, kao što su stopala, nokti, prepone, vlasište i glatka koža trupa i udova.

Ove promene mogu biti neprijatne i izazivati svrab, ali i estetski problematične.

Postoji oko 40 različitih gljivica koje mogu dovesti do infekcije, a najčešće su Trichophyton, Microsporum i Epidermophyton, koje se lako prenose kontaktom sa zaraženim osobama, životinjama ili kontaminiranim predmetima.

Lišajevi na koži mogu se uspešno lečiti uz pomoć različitih antifungalnih krema i lekova, ali i prirodnih lekova.

Ipak, održavanje higijene i prevencija su od velikog značaja za smanjenje rizika od ponovne infekcije.