Leukociti u urinu: Povišeni i sniženi, lečenje

Sveže informacije

Leukociti u urinu su analiza koja se najčešće koristi za dijagnostiku urinarnih infekcija, ali prisustvo ili odsustvo leukocita u mokraći može ukazivati i na druga stanja.

Samim tim, leukociti u urinu nisu samo ključan pokazatelj zdravlja urinarnog trakta, već i važan pokazatelj opšteg stanja organizma.

Uzimanje uzorka za analizu je jednostavno, a rezultati su dostupni brzo i daju važne informacije o funkcionisanju mokraćne bešike, bubrega i mokraćnih puteva.

Leukociti, ili bela krvna zrnca, imaju ulogu zaštite organizma od infekcija i patogena.

Usled upalnog procesa ili infekcije u mokraćnom sistemu, organizam šalje leukocite u to područje kako bi neutralisali uzročnike bolesti, pa povećana koncentracija leukocita u urinu obično ukazuje infekciju ili zapaljenski proces.

U nastavku ćemo objasniti šta su tačno leukociti u urinu, koje su normalne vrednosti, kao i koji su simptomi, uzroci i načini lečenja povišenih ili sniženih vrednosti.

Šta su leukociti u urinu?

Leukociti u urinu označavaju prisustvo belih krvnih zrnaca prilikom analize mokraće.

U normalnim uslovima, leukociti se nalaze u krvotoku i limfnom sistemu, gde vrše zaštitnu funkciju.

Međutim, određena mala količina može proći kroz bubrege i naći se u mokraći, što obično ne ukazuje na ozbiljne probleme.

Tek kada koncentracija leukocita pređe fiziološki raspon, javlja se sumnja na moguću infekciju, zapaljenje ili drugo stanje.

Postoji nekoliko vrsta belih krvnih zrnaca, koji imaju različite ulogu u imunom odgovoru.

Najčešće se u urinu beleže neutrofili, koje organizam koristi kao osnovi vid odbrane protiv bakterijskih infekcija.

Ipak, utvrđivanje specifične vrste leukocita u urinu nije uobičajena praksa, već analiza obično daje zbirni broj leukocita ili semi-kvantitativno merenje, kao što je broj leukocita po vidnom polju.

Kada je broj povišen, lekar može preporučiti dodatne testove, kao što su urinokultura, ultrazvuk bubrega ili ultrazvuk abdomena ili krvna slika, kako bi se precizno postavila dijagnoza.

Postoje brojne situacije u kojima povišeni leukociti u mokraći ne znače nužno ozbiljno stanje.

Na primer, privremena dehidratacija ili intenzivan fizički napor mogu dovesti do blago povišenih vrednosti.

S druge strane, neke hronične bolesti ili sistemske upale mogu prouzrokovati dugotrajno prisustvo leukocita u urinu bez izraženih simptoma.

Kada se radi ova analiza?

Analiza leukocita u urinu često je deo rutinskog pregleda urina, ali se i specifično obavlja kada postoji sumnja na infekciju ili drugo stanje koje pogađa urinarni trakt.

Neki od uobičajenih razloga za obavljanje analize u urinu uključuju:

  • Simptome infekcije mokraćnih puteva: Bol ili peckanje pri mokrenju, učestalo ili nevoljno mokrenje, urin neprijatnog mirisa, ili zamućen ili taman urin.
  • Kontrolu u toku lečenja: Kod već dijagnostikovane urinarne infekcije, analiza leukocita pomaže u proceni uspeha terapije antibioticima ili drugim lekovima.
  • Simptome problema sa bubrezima: Bol u lumbalnom delu leđa, u predelu bubrega, otok nogu ili lica, hronični umor ili malaksalost.
  • Trudnoća: Trudnice su podložnije infekcijama mokraćnih puteva zbog hormonskih i fizičkih promena, pa se periodično proverava urin, uključujući i leukocite.
  • Redovne sistematske preglede: U sklopu šireg pregleda.

Kako se prikuplja uzorak urina?

Prikupljanje uzorka mokraće za analizu leukocita obično podrazumeva srednji mlaz prvog jutarnjeg urina, jer je tada koncentracija različitih sastojaka najreprezentativnija.

Pre uzimanja uzorka urina, preporučuje se temeljno pranje ruku sapunom i toplom vodom kako bi se uklonila prljavština i bakterije.

Takođe, neophodno je očistiti spoljašnje delove polnog organa, kako bi se sprečilo da bakterije i leukociti koji se ne nalaze u urinu pređu sa polnog organa u uzorak i na taj način ga kontaminiraju.

Za sakupljanje urina koristi se sterilna posuda, a nakon sakupljanja, posudu treba odmah zatvoriti.

Uzorak je najbolje dostaviti u laboratoriju u roku od jednog do dva sata, a ako to nije moguće, uzorak se može čuvati u frižideru do 24 sata.

Pridržavanje ovih koraka smanjuje rizik od kontaminacije i osigurava tačnost rezultata analize.

Normalne vrednosti leukocita u urinu

Normalna vrednost leukocita u urinu može varirati, u zavisnosti od laboratorijskih metoda i opreme.

Uobičajeno se za referentnu vrednost uzima do 5 leukocita po vidnom polju mikroskopa u uzorku urina.

Ipak, postoji i stav prema kome je normalna vrednost kod žena i do 10 leukocita po vidnom polju, budući da kod žena kontaminacija uzorka bakterijama i leukocitima iz vaginalne flore može uticati na rezultat.

Kada se broj leukocita kreće u normalnim granicama, to obično znači da nema značajne upale ili infekcije u mokraćnom sistemu.

Ipak, nalaz uvek treba sagledati zajedno s drugim parametrima iz analize urina, kao što su prisustvo bakterija, nivo proteina u urinu, nitrita, eritrocita, hemoglobina, kao i parametri poput pH i specifične težine.

Kombinacija nalaza omogućava postavljanje preciznije dijagnozu i eventualne potrebe za dodatnom dijagnostikom ili lečenjem.

Pored toga, treba imati u vidu da se referentne vrednosti kod dece i beba mogu razlikovati, kao i da proces pravilnog uzimanja uzorka može biti zahtevniji.

U neonatalnom periodu, svako značajno povećanje leukocita mora se shvatiti ozbiljno, budući da infekcije mogu brzo napredovati i izazvati komplikacije.

Povišeni leukociti u urinu

Povišeni leukociti u urinu, stanje poznato i kao leukociturija, u većini slučajeva ukazuju na prisustvo zapaljenskog procesa ili infekcije u mokraćnom sistemu.

Ovo stanje može da obuhvati svaku regiju, počev od mokraćne bešike i uretre, pa sve do bubrega.

S obzirom na to da leukociti igraju ulogu u odbrani tela od patogena, njihovo povećano prisustvo ukazuje na to da se organizam bori protiv potencijalne pretnje.

Simptomi

Pojava povišenih leukocita u urinu često je praćena različitim simptomima, koji mogu da se razlikuju u zavisnosti od konkretnog uzroka, ali najčešće uključuju:

  • Bol pri mokrenju: Peckanje ili oštar bol tokom mokrenja.
  • Učestalo mokrenje: Potreba za mokrenjem se javlja češće od uobičajenog, ponekad i na svakih nekoliko minuta.
  • Mutna mokraća: Često nastaje zbog prisustva gnoja, bakterija ili povećane količine proteina u urinu.
  • Neprijatan miris mokraće: Neke vrste bakterija mokraći mogu dati intenzivan ili neugodan miris.
  • Bol u donjem delu stomaka ili leđa: Kada infekcija zahvati bešiuk, bol se najčešće oseća u donjem delu stomaka, dok infekcije bubrega uzrokuju bol u lumbalnom predelu.
  • Temperatura ili groznica: Ukoliko je infekcija ozbiljnija, mogu se javiti povišena temperatura, jeza i opšta slabost.

Simptomi se ne moraju javiti istovremeno, i mogu varirati u trajanju i intenzitetu.

Uzroci

Povišeni leukociti u mokraći mogu nastati iz više razloga, najčešće u vezi sa infekcijama ili zapaljenjima u mokraćnom sistemu.

U nastavku slede najčešći uzroci visokih leukocita u urinu, odnosno leukociturije.

Infekcije mokraćnih puteva

Infekcija mokraćnih puteva spada u najčešće uzroke povišenih leukocita u urinu.

Najčešće je izazivaju bakterije iz crevne flore, kao što je Escherichia coli, koje prolaze iz područja oko anusa do uretre, nakon čega se mogu mogu raširiti do bešike.

Cistitis i uretritis, odnosno upala bešike i upala mokraćne cevi najčešće su infekcije koje pogađaju urinarni trakt.

Upala bešike se manifestuje učestalim nagonom za mokrenjem, bolom ili peckanjem prilikom mokrenja i zamućenom mokraćom.

Kod cistitisa dolazi do povećanja leukocita u urinu budući da organizam šalje bela krvna zrnca na mesto infekcije radi odbrane.

Upala mokraćne cevi je obično praćan pojačanim sekretom ili neprijatan mirisom.

Uretritis može biti izazvan ne samo bakterijama, već i polno prenosivim uzročnicima, kao što su gonoreja ili hlamidija.

U oba slučaja, povišen broj leukocita predstavlja znak da se organizam bori sa infekcijom, a bez adekvatnog lečenja, infekcija se može proširiti na bubrege i izazvati ozbiljnije komplikacije.

Infekcija bubrega

Kada bakterije ili drugi patogeni dospeju do gornjeg dela mokraćnog sistema, tj. do bubrega, nastaje pielonefritis, odnosno upala bubrega.

Ova infekcija je znatno ozbiljnija od cistitisa i može dovesti do oštećenja tkiva bubrega i opšte sistemske reakcije.

Simptomi upale bubrega obično su jak bol u lumbalnom predelu, obično samo na jednoj strani, visoka temperatura, groznica, a često se javlja i krv u urinu.

Budući da su bubrezi ključni za filtriranje i eliminaciju toksina iz krvi, prisustvo bakterija i upala aktiviraju intenzivnu regrutaciju leukocita.

Ovo dovodi do značajno povišnih vrednosti leukocita u urinu, a istovremeno se mogu javiti i leukocitoza, odnosno povišeni leukociti u krvi.

Ako se infekcija bubrega ne leči na vreme, ona se može razviti u teže stanje, kao što je apsces bubrega ili sepsa, pa su obično potrebne brze dodatne dijagnostičke procedure, poput urinokulture i ultrazvuka, kao i agresivna antibiotska terapija.

Kamen u bubregu

Kamen u bubregu nastaje taloženjem kristala minerala i soli unutar bubrega, i može, ali ne mora nužno izazvati simptome.

Međutim, kada se kamen pokrene, dolazi do intenzivnog bola i oštećenja sluzokože mokraćnih puteva, što može prouzrokovati sekundarnu upalu i pojavu leukocita u mokraći.

Kamen često iritira zidove bubrega ili uretera, stvarajući povoljnu podlogu za zadržavanje bakterija i razvoj infekcije, na šta telo reaguje povećanjem broja leukocita.

Simptomi koji ukazuju na kamen u bubrgu su oštar, jak bol u donjem delu leđa ili boka, ali i moguće prisustvo krvi u mokraći.

Kao dodatni simptomi mogu se javiti mučnina i povraćanje.

Kada je kamen u bubregu uzrok infekcije, terapija isključivo antibioticima ponekad nije dovoljna, već je potrebno uklanjanje ili rastvaranje kamenaca, u zavisnosti od veličine i sastava.

Na ovaj način se sprečavaju ponovne infekcije i oštećenja bubrežnog tkiva.

Oboljenja prostate kod muškaraca

Prostata, žlezda smeštena neposredno ispod bešike, može biti podložna upalnim procesima.

Prostatitis je prilično česta muška tegoba, naročito nakon 40. godine života, a može se javljati u akutnoj ili hroničnoj formi.

Kada dođe do upale ili infekcije u prostati, bakterije i inflamatorni proces mogu da se prošire na mokraćnu cev i utiču na sadržaj urina, a leukociti se povećavaju jer organizam pokušava da savlada patogene.

Simptomi upale prostate su bol ili neprijatan osećaj u donjem delu stomaka, krstima ili preponama, često i bolna ejakulacija.

Učestalo ili otežano mokrenje često prati prostatitis, pa osoba koja pati od ovog stanja može primetiti promene i u mlazu mokraće ili bol.

Ako se ne leči, hronični prostatitis može izazvati komplikacije poput formiranja apscesa ili trajne smetnje u seksualnoj funkciji.

Upalne bolesti kod žena

Ženski urogenitalni trakt anatomskim je zbog svog položaja podložan češćem mešanju flore iz vagine i mokraćnog sistema.

Kao posledica toga, dešava se da leukociti dospeju u uzorak urina iz vaginalnog sekreta ili da sama infekcija vagine pređe na mokraćne puteve.

Vaginalne infekcije mogu imati različite uzroke, poput bakterija, gljivica, kao što je kandida ili parazitskih infekcija, poput trihomonas infekcije, a rezultati urina mogu pokazati povišene leukocite zbog lokalne upale.

Pored toga, do povećanog broja leukocita u urinu može doći i usled upale materice, naročito ako se upalni proces širi na mokraćnu bešiku.

Endometritis obično izaziva bol u donjem stomaku, povišenu temperaturu i izmenjene menstrualne cikluse.

U takvim situacijama kada se sumnja na upalu materice, lekar obično preporučuje još jedan uzorak urina, kao i ginekološki pregled sa PAPA testom ili brisom kako bi se utvrdilo da li je leukociturija posledica primarne infekcije vagine ili urinarnog oboljenja.

Autoimune bolesti i hronična zapaljenja

Određena sistemska oboljenja, poput lupusa ili reumatoidnog artritisa, mogu prouzrokovati poremećaj imunološke funkcije.

Iako ređe, to može rezultirati pojavom leukocita u mokraći ukoliko upalni proces zahvati bubrege, u slučaju lupusnog nefritisa, ili druga tkiva mokraćnog sistema.

Pored toga, kod autoimunih bolesti, telo napada sopstvena tkiva, uključujući bubrege i krvne sudove, što može dovesti do upale i oštećenja tkiva.

Ovo se manifestuje povećanom propustljivošću, tako da leukociti mogu prelaziti u urin.

Simptomi mogu biti različiti i varirati od primarnog uzroka, ali uz povišene leukocite u urinu, javljaju se i, eritrociti, cilindri ili proteini u mokraći.

Takođe se mogu javiti bolove u zglobovima, osip na koži, hroničan umor i drugi sistemski simptomi.

Lečenje ovih stanja zahteva kompleksnu terapiju i lekove kao što su imunomodulatori, a povišeni leukociti u urinu samo su jedan od parametara koji govori o stepenu inflamacije.

Lečenje

Lečenje povišenih leukocita u urinu zavisi od uzroka i oslanja se na smanjenje inflamacije.

U terapiji visokih leukocita u urinu često se koriste:

  • Antibiotici: Kod bakterijskih infekcija mokraćnih puteva, lekar obično propisuje antibiotsku terapiju. Urinokultura može precizirati koji je antibiotik najefikasniji.
  • Analgetici i spazmolitici: Ublažavaju bol i smanjuju neprijatnost pri mokrenju.
  • Pojačano uzimanje tečnosti: Veći unos vode pomaže ispiranju bakterija i sprečava njihovo zadržavanje u bešici.
  • Diuretici: Lekovi ili biljni preparati koji pojačavaju mokrenje mogu pomoći u uklanjanju nagomilanih bakterija, no važno je koristi ih povremeno i pod nadzorom lekara.
  • Lečenji osnovne bolesti: Ako su osnovna stanja poput kamena u bubregu ili hiperplazije prostate uzrok leukociturije, neophodno je lečiti primarni problem, kako bi se zaustavila aktivna i sprečile ponovne infekcije.

Kada se lečenje sprovede pravilno i do kraja, vrednosti leukocita u urinu se normalizuju, a simptomi postepeno nestaju.

Ipak, neophodno je obratiti pažnju i na prevenciju, što podrazumeva redovnu higijenu, dovoljan unos tečnosti, izbegavanje zadržavanja mokraće i održavanje opšteg zdravlja imunog sistema.

Odsustvo ili niske vrednosti leukocita u urinu

Kod zdravih osoba, koncentracija leukocita može biti veoma niska ili čak i nula u uzorku urina, što predstavlja fiziološko, normalno stanje.

Samim tim, niske vrednosti leukocita u urinu se ne klasifikuju kao zdravstveni problem, već je u većini slučajeva, ovo znak da nema aktivnih infekcija

Ukoliko su i drugi nalazi analize urina i krvi uredni, obično nema potrebe za dodatnom dijagnostikom i lečenjem.

Zaključak

Leukociti u urinu su važan parametar koji se pre svega koristi za procenu zdravlja mokraćnog sistema, ali i celokupnog imunološkog statusa organizma.

Prisutnost leukocita u urinu može ukazivati na infekcije, inflamatorne procese ili druga medicinska stanja koja zahtevaju lečenje.

Povišene vrednosti leukocita često signaliziraju prisustvo infekcije, ali u određenim slučajevima mogu ukazivati na sistemske bolesti ili privremene promene usled dehidratacije ili fizičkog napora.