Nekontrolisano mokrenje, inkontinencija, nevoljno mokrenje ili urgentno mokrenje, je stanje otežane kontrole bešike i neželjeno oticanje urina.
Ovaj problem pogađa i žene i muškarce i može se javljati povremeno, ali i biti hroničan problem kod kog učestalo ili iznenadno mokrenje ometa svakodnevne aktivnosti i narušava kvalitet života.
Pored očigledne fizičke neprijatnosti, nekontrolisano mokrenje može učiniti i da se osoba oseća nesigurno, nezadovoljno i čak dovesti do izbegavanja socijalnih kontakata i povlačenja.
Nekontrolisano mokrenje se kod nekih ljudi javlja postepeno, dok se kod drugih manifestuje iznenada, često pod uticajem drugih zdravstvenih stanja ili promena, poput trudnoće, operacije ili hormonalnih poremećaja.
U ovom članku daćemo praktične savete i prirodne lekove koji mogu biti od koristi za osobe koje se susreću sa blagim poteškoćama ali i ozbiljnim simptomima.
Uzroci nekontrolisanog mokrenja
Pre nego što damo konkretne preporuke, važno je razumeti i utvrditi zašto do njega dolazi, kako bi se odabrao najbolji prirodan lek za nekontrolisano mokrenje, ili pak koja kombinacija može biti najefikasnija.
Postoji čitav spektar faktora koji mogu izazvati ili pogoršati nekontrolisano mokrenje, kao što su pol, životne navike, prethodna medicinska stanja ili genetska predispozicija.
Kod žena se obično češće javlja slabljenje mišića karličnog dna usled porođaja i hormonalnih promena, dok je kod muškaraca čest uzrok uvećana prostata, koja otežava normalan protok mokraće.
Neki od najčešćih uzroka ili okidača uključuju:
- Slabljenje potpornih mišića karlične regije nakon višestrukih trudnoća ili teških fizičkih napora.
- Hormonske fluktuacije, poput menopauze, koje utiču na elastičnost tkiva i funkciju sluzokože bešike.
- Gojaznost koja stvara dodatni pritisak u abdomenu.
- Operativni zahvati, posebno na materici kod žena i na prostati kod muškaraca, nakon kojih može doći do promena u funkcionisanju sfinktera bešike.
- Neurološka oboljenja, kao što su Parkinsonova bolest, multipla skleroza ili povrede kičmene moždine, gde je poremećena inervacija mišića i sfinktera.
- Urinarne infekcije koje, kada su učestale ili nelečene, mogu dovesti do hronične iritacije i povećanog nagona za mokrenjem. Ove infekcije često prate simptomi poput peckanja, bola i tamnog urina kao i povećane koncentracije leukocita u urinu.
Razumevanje konkretne vrste inkontinencije pomaže u usmeravanju daljeg lečenja, jer se svako stanje tretira na nešto drugačiji način.
U nastavku slede vrste inkontinencije i osnovne karakteristike:
- Stresna inkontinencija: Karakteriše je gubitak manje količine urina prilikom naglog povećanja intraabdominalnog pritiska, na primer, tokom kašljanja, kijanja, trčanja ili dizanja tereta. Najčešća je kod žena, pogotovo nakon porođaja, ali može pogoditi i muškarce koji su imali intervencije na karličnim organima.
- Urgentna inkontinencija: Manifestuje se naglim, intenzivnim nagonom za mokrenjem, pri čemu je teško ili nemoguće odložiti odlazak u toalet. Uzroci mogu biti u preteranoj aktivnosti mišića bešike pod nazivom detruzor, neurološkim poremećajima ili infekcijama.
- Mešovita inkontinencija: Kombinacija gore navedenih tipova, gde pacijent oseća i stresnu i urgentnu komponentu. Ovo stanje često traži multidisciplinaran pristup i pažljivo utvrđivanje dominantnog mehanizma.
- Prelivna inkontinencija: Kada bešika ne može da se isprazni na pravi način, dolazi do konstantnog kapljanja viška urina. Ova vrsta je češća je kod muškaraca sa problemima sa prostatom, ali je moguća i kod drugih stanja koja izazivaju blokadu ili slabu kontraktilnost bešike.
- Funkcionalna inkontinencija: Dešava se kada fizička ograničenja, kognitivni poremećaji ili nedostatak mobilnosti sprečavaju osobu da na vreme stigne do toaleta, iako sama bešika i sfinkteri rade relativno normalno.
Prirodni lekovi
Prirodni lekovi i metode mogu biti izuzetno efikasni, naročito u kombinaciji sa osnovnom medicinskom terapijom ili kao osnovni vid terapije kod blagih simptoma.
U nastavku slede različiti prirodni načini na koje se može unaprediti stanje, kroz jačanje mišića i mehanizama zaduženih za kontrolu mokraće, smanjenje iritacije urinarnog trakta i poboljšanje životnih navika.
Kegelove vežbe
Kegelove vežbe su zasnovane na jačanju mišića karličnog dna, koji se protežu od stidne do trtične kosti i drže organe male karlice na pravom mestu.
Uz pravilno izvođenje, one mogu značajno poboljšati kontrolu oticanja urina, naročito kod stresne inkontinencije.
Pronalaženje pravih mišića je od ključnog značaja i preduslov za efikasnost izvođenja vežbi.
Najlakši način za identifikaciju je zaustavljanje mlaza urina tokom mokrenja na dve do tri sekunde. Mišići koji se zatežu tada su oni koji se vežbaju.
Vežbe se započinju u ležećem položaju, jer je tako lakše kontrolisati kontrakcije. Mišići se polako zatežu kao pri zaustavljanju mokraće, zadržavaju tri do pet sekundi, a zatim opuštaju.
Preporučuje se 10 do 15 ponavljanja u jednoj seriji, u tri serije dnevno.
Kako vežbe postaju lakše, kontrakcije se mogu zadržavati do 10 sekundi uz povećanje broja ponavljanja na 20.
S vremenom se vežbe mogu raditi u sedećem, zatim u stojećem položaju, kao i tokom svakodnevnih aktivnosti, kao što su pranje sudova ili čekanje u redu.
Na ovaj način, naprednije Kegelove vežbe postaju deo svakodnevne rutine.
Tokom vežbanja važno je izbegavati zadržavanje daha i kontrakcije stomaka ili butina, već je potrebno da fokus ostane na mišićima karličnog dna, dok disanje ostaje ravnomerno.
Redovnost je ključna za postizanje rezultata, a prvi rezultati obično se mogu očekivati nekoliko nedelja kontinuiranih vežbi.
Dugoročnim vežbanjem mišići se znatno ojačavaju, što ublažava mnoge oblike inkontinencije i sprečava oticanje urina.
Adekvatno hidriranje
Široko je rasprostranjena zabluda da treba drastično smanjiti unos tečnosti kako bi se smanjila učestalost mokrenja.
Zapravo, premalo vode dovodi do gustog, koncentrisanog urina koji može još više iritirati bešiku.
Sa druge strane, prekomeran unos tečnosti, a naročito gaziranih napitaka i napitaka sa kofeinom, može pojačati urgentnost i učestalost mokrenja.
Iz ovog razloga potrebno je obratiti pažnju na adekvatan unos tečnosti. Ovo podrazumeva:
- Unos dovoljno vode tokom dana, ravnomerno raspoređen tokom dana
- Izbegavanje unos većih količina tečnosti pre spavanja, kako bi se sprečio noćni nagon za mokrenjem
- Praćenje boje urina, koja bi trebalo da bude svetložuta do bledo žuta. Preterano tamna boja ili potpuno bistar urin ukazuju na nedovoljnu, odnosno prekomernu konzumaciju tečnosti
Optimalna hidracija štiti sluzokožu bešike od infekcija i upala, smanjuje rizik od zatvora i doprinosi regulaciji telesne težine, što je dodatno važno za kontrolu mokrenja.
U članku posvećenom ovoj temi, može se naći više preporuka koliko vode treba piti dnevno.
Vežbe za bešiku
Pored Kegelovih vežbi za mišiće karličnog dna, postoje i takozvane vežbe bešike koje imaju za cilj da se uveća kapacitet bešike i produži vreme između mokrenja.
U nastavku slede procedura i koraci za izvođenje vežbi za bešiku:
- Beleženje intervala: Dnevnik mokrenja se vodi nedelju dana kako bi se uočila prosečna učestalost.
- Postepeno zadržavanje: Nagon se pokušava odložiti prvo za jedan do dva minuta, uz pravilno opuštanje i duboko disanje. Interval se postepeno povećava na pet, deset, pa i 15 minuta.
- Fiksni raspored: Mokrenje se organizuje prema tačno određenom vremenskom rasporedu, npr. svakih 2 sata, čak i kada potreba nije prejaka, čime se bešika uči da se prazni redovno i sprečavaju iznenadni nagoni.
- Progresivna promena: Na svakih nedelju ili dve dana, vremenski interval se povećava za dodatnih 15 do 30 minuta, u skladu sa napretkom i stepenom komfora.
- Usvajanje tehnika opuštanja: Kada se javi nagon koji se pokušava odložiti, koristi se sporo, kontrolisano disanje i mentalna distrakcija, poput brojanja unazad, budući da stres može pojačati potrebu za mokrenjem.
Vežbe za bešiku daju najbolje rezultate kada se kombinuju sa Kegelovim vežbama, budući da se tako ojačava celokupan lanac koji učestvuje u nagonom za mokrenjem.
Kako i kod Kegelovih vežbi, upornost i istrajnost su ključni za postizanje rezultata.
U većini slučajeva, postizanje željenih rezultata može se očekivati za šest do 12 nedelja.
Čajevi za nekontrolisano mokrenje
Biljni čajevi mogu delovati umirujuće na bešiku, a istovremeno pružaju diuretičke i protivupalne efekte.
Određeni čajevi za nekontrolisano mokrenje takođe doprinose jačanju vezivnog tkiva i smanjenju iritacije.
Čaj od preslice
Preslica je bogata silicijumom i flavonoidima koji utiču na elastičnost tkiva i jačanje mišića karličnog dna.
Zahvaljujući blagom diuretičkom efektu, pomaže ispiranje mokraćnih puteva i sprečava zadržavanje mokraće.
Obično se pije jedna do dve šolje dnevno, uz praćenje eventualnih promena u frekvenciji mokrenja.
Čaj od kukuruzne svile
Kukuruzna svila deluje umirujuće i protivupalno na bešiku, što može umanjiti osećaj peckanja i urgentni nagon za odlaskom u toalet.
Zahvaljujući ovim efektima, čaj od kukuruzne svile je posebno koristan kod blagih oblika inkontinencije povezanih s upalom ili iritacijom sluzokože.
Takođe, ovaj čaj je dobar izbor kao dodatak drugim biljnim čajevima, poput kamilice ili peršuna.
Čaj od brusnice
Brusnica pomaže u zaštiti urinarnog trakta od infekcija izazvanih bakterijama, od kojih je najčešća Escherichia coli.
Ipak, treba imati u vidu da brusnice može pojačati kiselinu, što može biti problematično za osobe sa osetljivim stomakom ili prisustvom gorušice ili GERB-a, kada se treba primenjivati oprezno i umereno.
Najčešće se preporučuje jedna šolja čaja od brusnice dnevno, često u vidu kombinovanog čaja sa drugim biljkama.
Uvin čaj
Uvin čaj je jedan od najpoznatijih biljnih čajeva za zdravlju urinarnog trakta, zahvaljujući snažnim antiseptičkim i protivupalnim svojstvima.
Ovaj čaj se preporučuje kod problema sa učestalim mokrenjem, iritacijom bešike i blagim infekcijama mokraćnih puteva.
Smatra se da konzumacija može pomoći u smanjenju nagona za mokrenjem, olakšati izbacivanje viška tečnosti i smiriti iritaciju sluzokože.
Obično se pije jedna do dve šolje dnevno, ali je važno znati da se ne preporučuje za dugotrajnu upotrebu zbog mogućih neželjenih efekata na jetru.
Takođe, trudnice, dojilje i osobe sa bolestima bubrega treba da se posavetuju sa lekarom pre upotrebe ovog čaja.
Promena režima ishrane
Zdrava, izbalansirana ishrana sa dovoljno proteina, kvalitetnih masti i vlakana može olakšati simptome nekontrolisanog mokrenja na nekoliko načina.
Održavanjem optimalne telesne težine smanjuje se pritisak na karlične mišiće i bešiku, dok adekvatan unos biljnih vlakana od velike koristi za redovno pražnjenje creva, čime se smanjuje dodatni pritisak na bešiku.
Dobri izvori vlakana čine integralne žitarice, mahunarke, povrće, voće, kao i orašasti plodovi i semenke.
Istovremeno, treba biti oprezan sa unosom kofeina, alkohola i izrazito začinjene ili ljute hrane, budući da ove namirnice mogu pojačati nagon za mokrenjem i iritaciju bešike.
Nekim osobama smeta i veća količina kiselih sokova, poput paradajza, citrusnog voća, pa je važno pratiti reakcije organizma i po potrebi korigovati ishranu.
Kada je reč o konkretnim namirnicama koje se smatraju naročito korisnim, prednost se daje onima sa umirujućim ili protivupalnim dejstvom, kao i onima koje podržavaju zdravu crevnu floru.
Namirnice koje su korisne kod nekontrolisanog mokrenja uključuju:
- Laneno seme, bogato vlaknima i omega-3 masnim kiselinama
- Jogurt, kefir i fermentisani proizvodi od biljnih mleka, koji sadrže probiotike
- Orašasti plodovi i semenke, koji su odlični izvori dobrih masti, vlakana i brojnih hranjivih sastojaka
- Krastavci ili lubenica, u umerenoj količini imaju blagi diuretički efekat
- Kuvano povrće, poput šargarepe ili tikvica, omogućava lakše varenje i smanjuje šansu za dodatni pritisak na bešiku usled gasova ili zatvora
Druge opcije
Pored prethodno navedenih prirodnih lekova i metoda za nekontrolisano mokrenje, u obzir bi trebalo uzeti i sledeće:
- Topla kupka ili tople obloge: Lokalno zagrevanje stomaka i krsta može olakšati pritisak i poboljšati cirkulaciju, smanjujući grčeve i nelagodnost.
- Redovna fizička aktivnost: Vežbe poput joge, pilatesa i šetnji održavaju ukupni tonus tela i smanjuju stres, što se povoljno odražava i na urinarni trakt. Podizanje velikih tereta, poput intenzivnih treninga snage, može pogoršati stanje.
- Meditacija i tehnike disanja: Opuštanje napetosti i kontrola anksioznosti često doprinose smanjenju učestalosti urgentnih nagona.
- Podrška okoline: Otvorena komunikacija sa članovima porodice, prijateljima ili terapeutom može olakšati osećaj izolacije i sramote koji često prati inkontinenciju.
Na tržištu se takođe mogu naći ulošci i specijalizovana donja garderoba namenjena osobama koje se suočavaju sa nekontrolisanim mokrenjem.
Ova pomagala smanjuju strah od potencijalnih nezgoda i doprinose većem samopouzdanju tokom društvenih aktivnosti.
Kada posetiti lekara
Kućne metode često su vrlo efikasne i dovoljne za rešavanje problema, ali postoje situacije u kojima je važno potražiti stručan savet.
Ako se simptomi vremenom pojačavaju, a prirodni lekovi ne donose olakšanje, ili ako se javi krv u mokraći ili izražen bol u predelu bešike, neophodno je obratiti se lekaru.
Specijalista urologije ili ginekologije može obaviti detaljnije analize, poput urodinamskih testova ili ultrazvučnog pregleda, kako bi se precizno odredio uzrok i pristupilo lečenju.
Ozbiljniji slučajevi mogu zahtevati kominaciju farmakoterapije, poput primene lekova koji smanjuju hiperaktivnost bešike ili regulišu hormone, sa fizikalnom terapijom ili, u retkim slučajevima, hirurškom intervencijom.
Pravovremena dijagnoza i adekvatan tretman sprečavaju pogoršanje simptoma i omogućavaju brži povratak uobičajenim aktivnostima.
Zaključak
Inkontinencija, odnosno nekontrolisano mokrenje, bilo da se ispoljava kao urgentno mokrenje ili nevoljno oticanje urina, prisutno je i kod žena i kod muškaraca i može se javiti u različitim oblicima.
Uzroci nekontrolisanog mokrenja mogu biti različiti, od slabljenja mišića karličnog dna, preko hormonalnih promena do problema s prostatom ili neuroloških poremećaja.
Prirodni pristupi, kao što su redovno izvođenje Kegelovih vežbi i trening bešike, često donose značajno poboljšanje simptoma, posebno kada se kombinuju sa adekvatnim hidriranjem i zdravim načinom ishrane.
Konzumiranje određenih biljnih čajeva može dodatno unaprediti zdravlje urinarnog trakt i ublažiti iritacije, kao i rad na održavanju optimalne telesne težine i izbegavanje namirnica koje iritiraju bešiku.
Kada se tegobe ne smanjuju ni pored primene prirodnih lekova za nekontrolisano mokrenje, neophodno je javljanje lekaru.
Složeniji ili dugotrajni problemi mogu zahtevati upotrebu lekova ili hirurške intervencije, u retkim slučajevima.