• Home
  • Ishrana
  • Bulimija: Šta je, simptomi, lečenje, uzroci i posledice

Bulimija: Šta je, simptomi, lečenje, uzroci i posledice

Sveže informacije

Bulimija predstavlja ozbiljan poremećaj ishrane koji obuhvata ponavljane epizode prejedanja, nakon čega sledi kompenzatorno ponašanje, poput namernog izazivanja povraćanja, zloupotrebe laksativa ili intenzivnog vežbanja.

Za razliku od anoreksije, gde je vidljiv nagli gubitak telesne mase, osobe koje pate od bulimije mogu imati normalnu, ponekad čak i višu telesnu težinu, što otežava rano prepoznavanje ovog poremećaja.

Poremećaji ishrane, uključujući bulimiju, obično proizilaze iz složenih psiholoških, emocionalnih i socijalnih faktora.

Bulimija, odnosno bulimia nervosa kako nosi pun medicinski naziv, često se naziva tihim poremećajem, budući da osobe koje pate od ovog stanja često održavaju privid normalnog funkcionisanja.

Okolina, pa čak i najbliži članovi porodice i prijatelji, ne primećuju uvek šta se dešava.

Uprkos tome, posledice bulimije mogu biti izrazito štetne na više nivoa, uključujući fizički, emocionalni, ali i socijalni, pa je prepoznavanje simptoma bulimije i pristupanje lečenju od izuzetne važnosti.

U ovom članku objasnićemo šta je bulimija i koji su njeni simptomi, uzroci, posledice, ali i načini prepoznavanja, dijagnostike i lečenja.

Šta je bulimija?

Bulimija nervoza je poremećaj ishrane koji karakterišu ciklusi prejedanja i kompenzatornih radnji.

Tokom epizode prejedanja, osoba koja pati od ovog stanja unosi veliku količinu hrane u kratkom vremenskom periodu, znatno više nego što je to uobičajeno.

Ovo prejedanje prati osećaj gubitka kontrole, stida ili krivice.

Kako bi neutralisala unete kalorije i sprečila dobijanje na težini, osoba zatim pribegava različitim merama, najčešće provociranju povraćanja ili uzimanju laksativa.

Sa bulimijom se suočavaju i muškarci i žene, ali podaci pokazuju da su žene češće pogođene ovim poremećajem.

Većina slučajeva započinje u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, periodu kada mlada osoba prolazi kroz velike promene i formira predstavu o sopstvenom telu.

Ključne karakteristike bulimije uključuju:

  1. Kontinuirane epizode prejedanja, praćene osećajem gubitka kontrole
  2. Upotrebu različitih metoda kako bi se sprečilo nakupljanje kalorija i dobijanje na težini, kao što su povraćanje, zloupotreba laksativa ili preterano vežbanje

Osobe koje pate od ovog poremećaja procene sopstvene vrednosti i samopouzdanje pretežno zasnivaju na telesnom izgledu i težini.

Poremećaj može trajati godinama, često s periodima remisije i ponovnih epizoda.

Osobe sa bulimijom mogu imati normalnu ili čak povećanu telesnu masu, što dodatno otežava prepoznavanje.

Kod mnogih osoba javlja se osećaj sramote zbog ponašanja, i nastoji se da se poremećaj sakrije od okruženja, izbegavanjem obroka sa drugima ili prikrivanjem tragova povraćanja.

Za razliku od anoreksije, gde postoji vidljivi gubitak kilograma i restriktivan način ishrane, kod bulimije je naglasak na epizodama prejedanja i ponašanjima koja služe kao kontrateža, odnosno kompenzacija.

Uzroci bulimije

Razvoj bulimije obično je posledica složene kombinacije bioloških, psiholoških i socijalnih faktora, i retko se može identifikovati samo jedan uzrok.

U najvećem broju slučajeva, kombinacija različitih faktora dovodi do poremećaja u ishrani.

Biološki i genetski faktori

Postoji sve više dokaza da genetska predispozicija može igrati značajnu ulogu u nastanku poremećaja ishrane.

Ukoliko je neko u porodici, na primer roditelj, brat ili sestra, imao bulimiju ili anoreksiju, rizik da potomak razvije sličan poremećaj značajno je veći.

Neka istraživanja ukazuju i na to da poremećaji u neurotransmiterskim sistemima, naročito u pogledu serotonina, mogu doprineti pojavi bulimije.

Psihološki faktori

Mnoge osobe sa bulimijom pate i od drugih psihičkih tegoba, kao što su anksioznost, depresija ili opsesivno-kompulzivni poremećaj.

Perfekcionizam je takođe često prisutan, a pored toga i osobe s visokim očekivanjima od sebe i željom za kontrolom mogu biti sklonije razvoju poremećaja ishrane.

Nisko samopouzdanje i nesigurnost u vezi sa sopstvenim izgledom takođe su značajan pokretač.

Porodični i socijalni uticaji

Porodice u kojima se veliki značaj pridaje fizičkom izgledu ili gde postoje naglašeni konflikti, mogu povećati rizik od pojave bulimije.

Kulturološki ideali lepote, naročito opsesija vitkošću, dodatno utiču na mlade ljude da razvijaju pogrešne predstave o savršenom telu.

Društvene mreže i mediji, koji često promovišu takozvani idealan izgled, postaju snažan izvor pritiska, naročito u periodu formiranja identiteta.

Životne promene i traume

Stresni događaji poput razvoda roditelja, gubitka voljene osobe, fizičkog ili emotivnog zlostavljanja ili preseljenja, mogu biti okidač za razvoj bulimije.

Tinejdžerski i studentski periodi su naročito osetljivi, jer sa sobom donose niz promena i nepredvidivih situacija.

U ovim slučajevima, mnoge osobe posežu za hranom kao za izvorom utehe i privremenog bekstva od briga, što može prerasti u poremećaj ishrane kada hrana postane jedini način emocionalne regulacije.

Simptomi bulimije

Simptomi bulimije obuhvataju kako vidljive fizičke znake, tako i promene u ponašanju i emocionalnom stanju.

Međutim, zbog prirode poremećaja, gde osoba koja pati od ovog stanja često prikriva prejedanje i povraćanje, ovi simptomi mogu dugo ostati neprimećeni.

Fizički simptomi bulimije mogu da uključuju:

  • Promene u telesnoj masi: Za razliku od anoreksije, osobe sa bulimijom mogu imati normalan indeks telesne mase, BMI, ili čak biti gojazne. Međutim, česte su oscilacije u težini zbog naizmeničnog prejedanja i izazivanja povraćanja ili drugih kompenzatornih radnji.
  • Povrede usne duplje i zubne gleđi: Često povraćanje može oštetiti zubnu gleđ, izazivajući karijes i osetljivost zuba. Kiseline iz želuca takođe mogu dovesti do ranica u ustima ili na grlu.
  • Otoci žlezda na vratu: Parotidne pljuvačne žlezde mogu oteći usled stalne iritacije izazvane povraćanjem, što daje licu okruglast izgled.
  • Problemi sa varenjem: Zloupotreba laksativa i diuretika može rezultirati dehidracijom, neravnotežom elektrolita i čestim problemima sa varenjem.

Pored fizičkih simptoma, bulimiju prate i niz različitih promena u ponašanju.

Ponašanja koja slede mogu pomoći osobi da prepozna da pati od ovog stanja, ali i osobama u njenom bliskom okruženju:

  • Epizode prejedanja: Osoba može jesti izuzetno veliku količinu hrane u kratkom vremenskom periodu, koji je često praćen osećajem gubitka kontrole.
  • Kompenzatorno ponašanje: Nakon prejedanja, sledi namerno izazivanje povraćanja, zloupotreba laksativa ili prekomerno vežbanje.
  • Izbegavanje obroka sa drugima: Kako bi prikrile svoje navike, osobe sa bulimijom često ne žele da jedu u društvu i pronalaze izgovore da se udalje posle jela, na primer, da odu u toalet.
  • Opsednutost kalorijama i dijetama: Prelazak iz jedne restriktivne dijete u drugu, uz stalnu zabrinutost zbog mogućeg povećanja telesne mase, se veoma često sreće kod osoba sa bulimijom.

Emocionalni simptomi bulimije mogu biti značajni i drastično narušavati kvalitet života, a mogu uključivati simptome kao što su:

  • Stid i krivica: Nakon epizode prejedanja i kompenzatornog ponašanja, osobu često muče osećanja srama i krivice, što pojačava potrebu za skrivanjem problema i narušava samopouzdanje.
  • Nagli pad raspoloženja: Mogu se javljati nagle promene raspoloženja, pojačana razdražljivost i depresivni simptomi.
  • Perfekcionizam: Sklonost postavljanju vrlo visokih standarda za sebe i druge, uz snažnu potrebu za kontrolom.
  • Nizak nivo samopoštovanja: Vrednovanje sebe pre svega na osnovu izgleda ili telesne težine, uz zanemarivanje ostalih kvaliteta i sposobnosti.

Uprkos tome što se bulimija često vezuje za epizode prejedanja, poremećaj se može javiti i u restriktivnom obliku.

Kod restriktivnog oblika bulimije, pacijent ne konzumira nužno ogromne količine hrane, već nakon normalnih obroka oseća paničan strah od gojenja i reaguje povraćanjem ili drugim merama.

Posledice bulimije

Bulimija može ostaviti ozbiljne posledice na više nivoa, fiziološkom, psihološkom i društvenom.

Neke posledice nastaju gotovo odmah, dok se druge razvijaju postupno, kroz duži vremenski period čestih epizoda prejedanja i povraćanja.

Fizičke posledice

Česta izloženost kiselinama iz želuca usled povraćanja može dovesti do ozbiljnih problema sa zubima i usnom dupljom.

Želudačna kiselina postepeno stanjuje zubnu gleđ, što povećava rizik od karijesa i razvoja ranica u ustima.

Više o vezi povraćanja i oralnog zdravlja, može se pročitati u odvojenom članku.

Pored toga, povraćanje i zloupotreba laksativa često uzrokuju značajan gubitak ključnih elektrolita poput kalijuma i natrijuma.

Ovaj disbalans može prouzrokovati srčane aritmije, grčeve u mišićima i probleme sa funkcijom bubrega.

Još jedan čest problem kod osoba koje se suočavaju s bulimijom jeste otežano varenje.

Zloupotreba laksativa dovodi često do zavisnosti od istih, što otežava normalno funkcionisanje creva i može izazvati hroničnu opstipaciju.

Povraćanje, s druge strane, značajno oštećuje sluzokožu jednjaka i želuca, što može rezultirati hroničnim gastritisom i ezofagitisom.

Ukoliko su hronično prisutne duži vremenski period, ove upale i erozije vremenom postaju ozbiljni zdravstveni problemi i rizik za pojavu ozbiljnih bolesti.

Nutritivni nedostaci i česte fluktuacije telesne težine takođe imaju snažan uticaj na endokrini sistem.

Hormonski disbalans koji nastaje može poremetiti menstrualni ciklus kod žena i negativno uticati na plodnost.

Osobe koje pate od bulimije često pate od hipotireoze, gde štitna žlezda ne luči dovoljno hormona.

Psihološke posledice

Osobe sa bulimijom često se suočavaju sa ozbiljnim psihološkim izazovima, uključujući depresiju i anksioznost.

Stalan osećaj beznađa i strepnje je često prisutan kod pacijenata, a poremećaj ishrane može dodatno pogoršavati nisko samopoštovanje.

Kod ljudi koji se susreću sa bulimijom, hrana gubi svoju primarnu ulogu, da zadovolji glad i pruži užitak.

Umesto toga, hrana postaje sredstvo za regulaciju emocionalnih stanja ili izvor krivice, što dodatno narušava odnos prema ishrani.

Strah od osuđivanja i osećaj sramote često dovode do socijalne izolacije.

Osobe sa bulimijom izbegavaju druženja i aktivnosti koje uključuju zajedničke obroke, što može izazvati osećaj usamljenosti.

Dugoročno, poremećaj ishrane značajno smanjuje kvalitet života i utiče na sposobnost osobe da se fokusira na školu, posao ili odnose s ljudima.

Društvene posledice

Društvene posledice bulimije takođe su značajne i često utiču na najbliže okruženje osobe.

Konflikti unutar porodice nisu retkost, budući da bliski rođaci često ne razumeju suštinu poremećaja, što dovodi do nesporazuma i povećava napetost.

Pored toga, finansijski teret može biti veliki, jer česte kupovine i konzumacija velike količine hrane, zajedno sa troškovima terapije i lečenja, predstavljaju ozbiljan izazov za budžet porodice.

Stigma i nerazumevanje društva dodatno komplikuju situaciju.

Poremećaji ishrane često se pogrešno tumače kao svestan izbor, što može dovesti do osude i nedostatka empatije u okruženju, što dodatno otežava osobama sa bulimijom da potraže pomoć i podršku koja im je neophodna.

Dijagnostika

Dijagnostikovanje bulimije nije uvek jednostavno, s obzirom na to da osobe često prikrivaju svoje simptome.

Do dijagnoze dovodi kombinacija fizičkih pregleda, laboratorijskih analiza i psiholoških procena.

Međunarodna klasifikacija bolesti (MKB-10) i Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM-5) navode specifične kriterijume za bulimiju.

Neki od najvažnijih su:

  • Epizode prejedanja koje se ponavljaju, a koje karakteriše unos velike količine hrane u ograničenom vremenu i osećaj gubitka kontrole
  • Redovno primenjivanje neodgovarajućih kompenzatornih metoda radi sprečavanja povećanja telesne težine, kao što su povraćanje, laksativi, diuretici, intenzivno vežbanje ili restriktivne dijete
  • Učestalost epizoda prejedanja i kompenzacije barem jednom nedeljno tokom tri meseca
  • Samoprocena i doživljaj sopstvene vrednosti koji se prvenstveno zasnivaju na fizičkom izgledu

Radi postavljanja dijagnoze, lekar će najpre uzeti anamnezu i obaviti fizički pregled.

Pregled često se sastoji od provere elektrolika i krvne slike, pregleda usne duplje i zuba, kao i provere stanja bubrega i jetre.

Psihijatar ili psiholog mogu koristiti različite upitnike i intervjue kako bi ustanovili prisustvo bulimije.

Pored standardnih dijagnostičkih postupaka, uzima se u obzir i životni kontekst pacijenta, postojanje porodičnih problema, istorija eventualnih trauma i prisustvo drugih mentalnih poremećaja, poput depresije, anksioznosti i opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Ponekad je potrebno isključiti anoreksiju, posebno kod restriktivnih varijanti bulimije, i druge poremećaje ishrane, poput poremećaja prejedanja bez kompenzacije, ili mentalne poremećaje koji utiču na ponašanje prema hrani.

Pored toga, važno je isključiti i organske bolesti gastrointestinalnog trakta koje bi mogle prouzrokovati povraćanje, poput gastritisa ili problema sa žučnom kesom, kako dijagnoza bulimije ne bi bila pogrešno postavljena.

Bulimija ili anoreksija

Bulimija i anoreksija su dva najčešća poremećaja ishrane, ali iako deluju slično, među njima postoje značajne razlike.

Kao što je prethodno objašnjeno, bulimija nervoza, uključuje cikluse prejedanja i kompenzatornog ponašanja, poput povraćanja ili upotrebe laksativa, kako bi se izbeglo povećanje telesne mase.

Osobe sa bulimijom često zadržavaju normalnu telesnu težinu, što može otežati prepoznavanje ovog poremećaja.

Za razliku od anoreksije, gde dominira restrikcija hrane, kod bulimije su često prisutni periodi nekontrolisanog unosa velike količine hrane.

Anoreksija nervoza, s druge strane, karakteriše se ekstremnim ograničavanjem unosa hrane, intenzivnim strahom od povećanja telesne mase i iskrivljenom percepcijom tela.

Osobe sa anoreksijom često dostižu značajan gubitak težine, a telesna masa obično pada ispod granica normale.

Ovaj poremećaj prati opsesivno brojanje kalorija, izbegavanje hrane i preterano vežbanje, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih posledica poput osteoporoze, problema sa srcem i hormonalnih disbalansa.

Iako se oba poremećaja manifestuju kroz preokupiranost hranom i težinom, njihove fizičke posledice i obrasci ponašanja se razlikuju.

U tabeli koja sledi mogu se uporediti bulimija i anoreksija:

KarakteristikeBulimijaAnoreksija
Obrazac ponašanjaCiklusi prejedanja i kompenzatornog ponašanjaEkstremno ograničenje unosa hrane
Telesna težinaObično u okviru normale ili blago povećanaZnačajno ispod normale
Metode kontrole težinePovraćanje, laksativi, intenzivno vežbanjeOgraničavanje hrane, intenzivno vežbanje
PoslediceOštećenje zuba, dehidratacija, elektrolitni disbalansGubitak mase, hormonalni poremećaji, osteoporoza
Fokus ponašanjaCiklus prejedanja i čišćenjaKontinuirana restrikcija unosa hrane

Bulimija i anoreksija su ozbiljna psihološka stanja koja zahtevaju lečenje kako bi se sprečile potencijalno ozbiljne komplikacije.

Lečenje i podrška

Lečenje bulimije podrazumeva kombinaciju psihoterapije, promena u načinu ishrane, i u nekim slučajeve primenu lekova.

Pored toga, podrška porodice i okoline ima veoma značajno ulogu u oporavku osobe.

Ipak, i uz adekvatno lečenje, bulimija je poremećaj ishrane koji može trajati godinama, a proces ozdravljenja je postepen, uz povremene uspone i padove.

Psihoterapija je stub lečenja bulimije. Najčešće se koriste neki od sledećih pristupa:

  • Kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT): Fokusira se na ispitivanje i preoblikovanje negativnih misli i ponašanja vezanih za hranu i telo. KBT pomaže pacijentu da prepozna okidače za prejedanje i uspostavi alternativne načine suočavanja sa emocijama.
  • Interpersonalna terapija (IPT): Bavi se problemima u međuljudskim odnosima koji mogu doprineti razvoju i održavanju bulimije, poput sukoba u porodici ili stresnih životnih događaja.
  • Porodična terapija: Kada su članovi porodice uključeni u terapijski proces, komunikacija se poboljšava, a odnosi se reorganizuju tako da pružaju podršku umesto kritike i pritiska.

Kod osoba kod kojih su prisutni depresija, anksioznost ili druga stanja, lekari mogu prepisati antidepresive, najčešće selektivne inhibitore ponovnog preuzimanja serotonina.

Fluoksetin je jedan od retkih lekova koji se zvanično koristi za lečenje bulimije i može pomoći u smanjenju epizoda prejedanja i povraćanja, kao i poboljšanju raspoloženja.

Ipak, lekovi sami po sebi nisu dovoljni, već su najdelotvorniji kada se kombinuju sa psihoterapijom.

Važno je napomenuti da lekove nikada ne treba uzimati samoinicijativno, već isključivo kada su oni prepisani od strane lekara, i primenjivati ih na način na koji je to prepisano.

Nepravilna upotreba antidepresiva ili anksiolitika može imati ozbiljne neželjene efekte i dovesti do pogoršanja stanja.

Osobe sa bulimijom obično imaju iskrivljenu sliku o hrani i telu.

Rad sa nutricionistom može biti od koristi kako bi se stekla znanja o uravnoteženoj ishrani, adekvatnom unosu kalorija, važnosti makro i mikronutrijenata, ali i kako bi se postepeno izgradio zdrav odnos prema hrani.

Savetovanje može uključivati planiranje redovnih obroka i međuobroka, kao i smanjenje kompulzivnih navika praćenja unetih kalorija ili merenja hrane.

Porodica i prijatelji često su neprocenjiva podrška u procesu oporavka.

Otvorena komunikacija, razumevanje i strpljenje ključni su za izgradnju poverenja i motivacije pacijenta da istraje u terapiji.

Neki od dodatnih koraka koje osoba sa bulimijom može preduzeti uključuju:

  • Vođenje dnevnika: Zapisivanje misli, emocija i detalja o obrocima može pomoći u razumevanju okidača za prejedanje.
  • Praktikovanje tehnika opuštanja: Vežbe disanja, joga ili meditacija pomažu u smanjenju stresa i anksioznosti.
  • Uobročavanje i praćenje rutine: Stabilizacija rutine ishrane može smanjiti rizik od prejedanja.
  • Fokus na unutrašnjem doživljaju tela: Umesto opsednutosti kilažom ili izgledom, važno je fokusirati se na osećaje, odnosno obratiti pažnje na signale gladi i sitosti, potrebu za odmorom i fizičkom aktivnošću.

Zaključak

Bulimija je ozbiljan i kompleksan poremećaj ishrane, čije posledice mogu biti dalekosežne po fizičko i mentalno zdravlje.

Bulimija nervoza je stanje koje karakterišu epizode prejedanja praćene gubitkom kontrole i kompenzatornog ponašanja, poput povraćanja, upotreba laksativa ili prekomerne fizičke aktivnosti.

Osobe koje pate od bulimije često se suočavaju sa osećajem stida, krivice i niskim samopoštovanjem, što otežava traženje pomoći.

Ipak, bulimija se može uspešno lečiti uz pravovremenu i multidisciplinarnu podršku.

Psihoterapija, a posebno kognitivno-bihejvioralna terapija, predstavlja osnovni vid lečenja.

U nekim slučajevima, farmakoterapija i rad sa nutricionistom mogu biti od dodatne koristi.

Takođe, ne treba zanemariti da porodica i bližnji igraju nezamenljivu ulogu u procesu oporavka.