Arcoxia (etorikoksib): Šta je, kada i kako se koristi, rizici

Sveže informacije

Arcoxia je proizvođački naziv leka koji sadrži aktivnu supstancu etorikoksib, nesteroidni antiinflamatorni lek iz grupe selektivnih inhibitora enzima COX‑2, namenjen za ublažavanje bolova i upale u zglobovima i mišićima.

Ovaj lek se propisuje odraslim osobama i adolescentima starijim od 16 godina, koje pate od različitih reumatskih oboljenja ili akutnih bolnih stanja, pružajući efikasno olakšanje simptoma.

Zahvaljujući svom ciljanom dejstvu na COX‑2 enzim, Arcoxia može da smanji rizik od nekih gastrointestinalnih nuspojava u poređenju sa tradicionalnim neselektivnim antiinflamatornim lekovima.

Ipak, neophodno je primenjivati ga oprezno, jer selektivna inhibicija COX‑2 nosi druge rizike o kojima će biti reči.

U ovom članku objasnićemo šta je Arcoxia, kada i kako se koristi, kao i koji su rizici upotrebe ovog leka.

Šta je Arcoxia i kako deluje?

Arcoxia je zaštićeno ime leka čija je aktivna supstanca etorikoksib, koji pripada grupi selektivnih inhibitora ciklooksigenaze-2, skraćeno COX-2, vrste nesteroidnih antiinflamatornih lekova.

Mehanizam delovanja etorikoksiba zasniva se na blokiranju COX-2 enzima koji učestvuje u stvaranju prostaglandina, hemijskih supstanci odgovornih za bol, zapaljenje i otok u tkivima.

Inhibiranjem COX-2 smanjuje se produkcija prostaglandina na mestima upale, što dovodi do ublažavanja inflamacije i umirenja bolova u zglobovima i mišićima.

Za razliku od klasičnih NSAIL poput ibuprofena, diklofenaka, deksketoprofena i drugih, koji neselektivno inhibiraju i COX-1 i COX-2, etorikoksib uglavnom ne utiče na COX-1 enzim.

COX-1 je važan za zaštitu sluzokože želuca i za funkciju trombocita, pa ova selektivnost dovodi do smanjenog rizika od razvoja čira na želucu ili dvanaestopalačnom crevu ili gastritisa u poređenju sa neselektivnim NSAIL.

Ipak, treba imati u vidu da očuvana aktivnost trombocita može doprineti nešto većem kardiovaskularnom riziku.

Lek ne ometa zgrušavanje krvi u meri kao aspirin, što uz druge mehanizme može dovesti do blagog povećanja rizika od tromboze kod predisponiranih pacijenata.

Čemu je namenjen i za šta se koristi?

Arcoxia je prvenstveno namenjena odraslim pacijentima i adolescetima starijim od 16 godina za ublažavanje simptoma kod određenih hroničnih i akutnih oboljenja praćenih bolom i upalom.

Osteoartritis, degenerativno oboljenje zglobova, predstavlja jednu od glavnih indikacija.

Arcoxia pomaže da se smanje bol i ukočenost u zahvaćenim zglobovima, poboljšavajući na taj način pokretljivost.

Kod reumatoidnog artritisa, odnosno hronične autoimune upalne bolesti zglobova, ovaj lek deluje na smanjenje upale u zglobovima, smanjuje otok i ublažava kontinuirani bol, čime doprinosi boljoj funkcionalnosti u svakodnevnim aktivnostima.

Ankilozirajući spondilitis, zapaljenska reumatska bolest koja primarno pogađa kičmu, takođe spada u indikacije za upotrebu ovog leka.

Arcoxia olakšava bol u leđima i zglobovima, umanjuje jutarnju ukočenost i omogućava bolju pokretljivost kičmenog stuba.

Osim hroničnih reumatskih bolesti Arcoxia se koristi u terapiji uričnog artritisa, odnosno gihta.

Kod akutnog, naglog napada gihta, koji se karakteriše jakim bolom, crvenilom i otokom zgloba, često nožnog palca, Arcoxia efikasno smanjuje upalu i bol i skraćuje trajanje napada.

Pored navedenih reumatoloških indikacija, Arcoxia se može koristiti i za kratkotrajno ublažavanje umerenog akutnog bola nakon stomatoloških procedura.

Na primer, stomatolog može propisati ovaj lek posle vađenja umnjaka ili komplikovanog vađenja drugog zuba, ugradnje zubnih implanata ili druge oralne hirurške intervencije.

Važno je napomenuti da se Arcoxia ne koristi za rutinsko tretiranje blagih bolova, poput glavobolje ili blagog bola u mišićima, niti je namenjena deci i adolescentima mlađim od 16 godina.

Primena ovog leka rezervisana je za stanja koja prate izražena inflamacija i bol, gde je potrebno snažnije i ciljanije antiinflamatorno dejstvo.

Arcoxia se izdaje isključivo uz lekarski recept, kad lekar proceni da je njegova upotreba svrsishodna, a koristi veće od potencijalnih rizika za pacijenta.

Za slabije bolove i blage upalne procese, treba birati slabije nesteroidne antiinflamatorne lekove koji se izdaju bez lekarskog recepta, paracetamol ili druge analgetike, uz konsultaciju sa lekarom ili farmaceutom.

Način primene

Arcoxia je dostupna u obliku film tableta različitih jačina, i to u dozama od 30 mg, 60 mg, 90 mg i 120 mg etorikoksiba.

Lek se uzima jednom dnevno, u dozi koja je propisana od strane lekara, a koja zavisi od zdravstvenog stanja pacijenta i indikacije za upotrebu leka.

Tablete se mogu uzimati nezavisno od obroka, budući da hrana ne utiče značajno na ukupnu apsorpciju, iako se dejstvo može brže ispoljiti kada se lek uzme na prazan stomak.

U nastavku slede uobičajene preporučene doze prema vrsti oboljenja koje se leči:

  • Osteoartritis: 30 mg jednom dnevno, ako je potrebno, doza se može povećati do najviše 60 mg dnevno.
  • Reumatoidni artritis: 60 mg jednom dnevno, ako je potrebno, doza se može povećati do najviše 90 mg dnevno.
  • Ankilozirajući spondilitis: 60 mg jednom dnevno, ako je potrebno, doza se može povećati do najviše 90 mg dnevno.
  • Akutni giht: 120 mg jednom dnevno, ali isključivo tokom kratkog perioda akutnog napada i prisustva bola, najduže do osam dana u kontinuitetu.
  • Postoperativni bol nakon stomatološke intervencije: 90 mg jednom dnevno, u trajanju od najviše tri dana.

Kod osoba sa bolestima jetre maksimalne dnevne doze su niže, pa tako osobe sa blagim bolestima jetre smeju da uzimaju najviše 60 mg etorikoksiba dnevno, dok je maksimalna doza kod osoba sa umerenim bolestima jetre 30 mg.

Prilagođavanje doze kod starijih pacijenata obično nije potrebno, no zbog veće učestalosti pridruženih bolesti, kao što su visok pritisak, kardiovaskularne bolesti i bolesti bubrega, neophodan je dodatni oprez.

Lek nikada ne treba uzimati samoinicijativno, već isključivo onda kada je i kako je propisano od strane lekara.

Lek Arcoxia se primenjuje u najmanjoj delotvornoj dozi tokom najkraćeg mogućeg vremenskog perioda, budući da više doze i dugotrajno uzimanje leka povećavaju rizik od neželjenih efekata, a naročito moždanog i srčanog udara.

Rizici i moguće neželjene reakcije

Kao i svaki lek, Arcoxia može izazvati neželjene reakcije, pa je važno upoznati se sa potencijalnim rizicima pre započinjanja terapije.

Kardiovaskularni rizici predstavljaju jedno od glavnih pitanja kod selektivnih COX-2 inhibitora.

Etorikoksib, aktivna supstanca leka Arcoxia, može dovesti do neznatnog povećanja rizika od srčanog ili moždanog udara kod predisponiranih pacijenata.

Rizik je veći ukoliko se lek uzima u visokim dozama i tokom dužeg vremenskog perioda.

Budući da može povećati rizik od ozbiljnih komplikacija, Arcoxia se ne primenjuje kod osoba koje već imaju ozbiljne kardiovaskularne bolesti.

Lek je kontraindikovan kod pacijenata sa teškom nekontrolisanom hipertenzijom, sa ishemičnom bolešću srca, uključujući anginu pektoris ili prethodni infarkt miokarda, srčanom insuficijencijom u umerenoj ili teškoj meri, kao i osobama koje su preležale moždani udar ili imaju periferna arterijska oboljenja.

Čak i kod zdravih korisnika bez ovih oboljenja, preporučuje se oprez, što podrazumeva povremeno kontrolisanje krvnog pritiska tokom terapije.

Pored toga, pacijenti koji su pod povećanim rizikom od razvoja kardiovaskularnih bolesti, poput osoba koje pate od dijabetesa, povišenog holesterola i pušača, treba da koriste ovaj lek tek nakon pažljive procene rizika i pod nadzorom lekara.

Druga važna grupa rizika su gastrointestinalni neželjeni efekti.

Iako Arcoxia selektivno deluje na COX-2 i samim tim manje utiče na zaštitnu sluzokožu digestivnog trakta nego neselektivni nesteroidni antiinflamatorni lekovi, ozbiljne štetne reakcije na želudac i creva su i dalje moguće.

Ovo uključuje pojavu čira na želucu ili čira na dvanaestopalačnom crevu, upalu sluzokože želuca, ali i krvarenje u digestivnom traktu kod nekih pacijenata.

Rizik od gastrointestinalnih komplikacija posebno je visok kod osoba sa istorijom čira na želucu ili krvarenja u digestivnom traktu, kao i kod onih koji istovremeno uzimaju druge lekove koji mogu oštetiti sluzokožu želuca, poput kortikosteroida ili drugih NSAIL.

Simptomi koji ukazuju na ozbiljne gastrointestinalne probleme uključuju uporan, jak bol u stomaku, tamnu stolicu ili pojavu krvi u stolici.

Ukoliko se jave ovakvi simptomi, neophodno je odmah prekinuti uzimanje leka i javiti se lekaru.

Pored ovih glavnih rizika, Arcoxia može dovesti i do oštećenja funkcije bubrega kod predisponiranih pacijenata.

Ovaj lek može dovesti do smanjenog protoka krvi kroz bubrege, što ponekad dovodi do pogoršanja bubrežne funkcije ili pojave zadržavanja tečnosti u organizmu.

Kao posledica, može se javiti otok u nogama i stopalima ili dodatni porast krvnog pritiska.

Korišćenje etorikoksiba može uticati i na funkciju jetre.

U toku terapije moguća su prolazna povećanja jetrenih enzima u krvi, a veoma retko zabeleženi su ozbiljniji problemi sa jetrom, poput hepatitisa ili akutnog smanjenja funkcije jetre.

Iz tog razloga, osobe sa ozbiljnim oboljenjima jetre ne smeju uzimati Arcoxiu, dok će kod blagih do umerenih poremećaja funkcije jetre lekar smanjiti dozu i pažljivo pratiti reakciju organizma.

Znaci potencijalnog oštećenja jetre uključuju žuticu ili tamnu boju mokraće praćenu bolom ispod desnog rebra.

Ovakvi simptomi zahtevaju obustavu uzimanja terapije i hitno javljanje lekaru.

Česte neželjene reakcije na Arcoxiu, koje se mogu javiti kod jednog do nekoliko odsto pacijenata, uključuju glavobolju i vrtoglavicu, osećaj umora ili slabosti, kao i pojavu gastrointestinalnih tegoba poput bolova u stomaku, gorušice, problema sa varenjem, mučnine ili dijareje.

Oticanje nogu i stopala je takođe relativno česta nuspojava leka, a moguće su i reakcije poput osećaja ubrzanog ili nepravilnog rada srca i povišenog krvnog pritiska.

Ređe neželjene pojave mogu obuhvatiti ozbiljnije reakcije, kao što su alergijske reakcije i promene na koži.

Ukoliko se jave oticanje lica, usana, jezika ili grla, teške kožne reakcije ili problemi sa disanjem, neophodno je potražiti hitnu medicinsku pomoć.

Kao što je ranije pomenuto, iako veoma retko, lek može kao neželjeni efekat izazvati srčani udar ili moždani udar, posebno kod visokorizičnih pacijenata ili pri neadekvatnoj dugotrajnoj upotrebi.

Svaki iznenadni bol u grudima, slabost jedne strane tela, iznenadna konfuzija ili poremećaj govora zahteva hitnu medicinsku pažnju.

Važno je napomenuti da većina pacijenata koji uzimaju etorikoksib u preporučenim dozama i uz odgovarajući nadzor lek podnosi dobro, a neželjeni efekti ako se pojave, najčešće su blagi do umereni.

Ipak, neophodno je biti svestan mogućih nuspojava i pridržavati se svih uputstava lekara tokom terapije.

Interakcije sa drugim lekovima

Pre započinjanja terapije lekom Arcoxia, lekar mora biti upoznat sa svim drugim lekovima koje pacijent uzima, jer etorikoksib može stupati u interakcije sa mnogim supstancama.

U nastavku slede neke od najznačajnijih interakcija:

  • Antikoagulansi: Arcoxia može pojačati efekat lekova poput varfarina, što povećava rizik od krvarenja. Neophodno je pažljivo praćenje parametara koagulacije i eventualno prilagođavanje doze antikoagulansa kada se ovi lekovi koriste zajedno.
  • Diuretici i antihipertenzivi: Kao i drugi NSAIL, etorikoksib može umanjiti dejstvo diuretika, ACE-inhibitora, poput kaptoprila, enalaprila i ramiprila, ili blokatora angiotenzinskih receptora. Kombinovana primena može dovesti i do pogoršanja bubrežne funkcije, pa je potreban oprez uz redovno praćenje krvnog pritiska i bubrežnih parametara.
  • Litijum: Arcoxia može usporiti izlučivanje litijuma iz organizma, što vodi ka porastu koncentracije litijuma u krvi i potencijalnoj toksičnosti.
  • Metotreksat: Istovremena primena etorikoksiba i metotreksata, leka koji se često koristi u terapiji reumatoidnog artritisa i drugih autoimunih bolesti, može dovesti do povećanja nivoa metotreksata u krvi.
  • Rifampicin: Ovo je snažan induktor jetrenih enzima, koji se koristi kao antibiotik kod tuberkuloze i nekih drugih infekcija, i može ubrzati metabolizam etorikoksiba. Ovo znači da efikasnost leka Arcoxia može biti smanjena ukoliko se uzima zajedno sa rifampicinom, što može zahtevati prilagođavanje doze ili izbor alternativne terapije bola u takvim situacijama.
  • Drugi NSAIL i kortikosteroidi: Upotreba ovog leka u kombinaciji sa drugim protivupalnim lekovima, uključujući i visoke doze aspirina, značajno povećava rizik od oštećenja želuca i creva.
  • Oralni kontraceptivi i hormonska terapija: Kombinovanje etorikoksiba sa estrogenskim kontraceptivima ili hormonskom supstitucionom terapijom može blago uvećati rizik od neželjenih efekata, uključujući tromboze.

Navedene interakcije su neke od najznačajnijih, ali lista nije konačna.

Iz ovog razloga, neophodno je obavesti svog lekara o svim lekovima, suplementima ili biljnim preparatima koji se koriste pre početka terapije Arcoxion, kako bi se izbegle neželjene kombinacije ili prilagodile doze po potrebi.

Upotreba u trudnoći i dojenju

Lek Arcoxia ne treba primenjivati tokom trudnoće.

Etorikoksib, kao i ostali nesteroidni antiinflamatorni lekovi, može negativno uticati na tok trudnoće i razvoj ploda.

Posebno u kasnijim trimestrima trudnoće, inhibicija prostaglandina može dovesti do prevremenog zatvaranja ductus arteriosusa, krvnog suda od vitalnog značaja za cirkulaciju fetusa, kao i do poremećaja funkcije bubrega kod nerođene bebe ili komplikacija pri porođaju.

Žene koje ostanu u drugom stanju tokom terapije ovim lekom treba odmah da prekinu uzimanje leka i obrate se lekaru.

Takođe, etorikoksib može predstavljati problem i za žene koje planiraju trudnoću, budući da postoje indikacije da nesteroidni antiinflamatorni lekovi mogu prolazno otežati začeće, remeteći ovulaciju.

Iz ovog razloga, ne preporučuje se dugotrajna primena ovog leka kod žena koje pokušavaju da ostanu trudne, osim ako je to neophodno i uz savet lekara.

Kada je reč o dojenju, podaci o izlučivanju etorikoksiba u majčino mleko su ograničeni.

Nije poznato u kojoj meri ovaj lek prelazi u mleko i da li može uticati na odojče.

S obzirom na mehanizam dejstva i mogućnost ozbiljnih neželjenih efekata kod bebe, kao što su oštećenje bubrega ili kardiovaskularnog sistema, ne preporučuje se upotreba leka Arcoxia kod dojilja.

Ako je majci lek neophodan, preporučuje se prekid dojenja tokom terapije kako bi se izbegao svaki rizik po odojče.

Zaključak

Arcoxia, lek koji sadrži aktivnu supstancu etorikoksib, spada u nesteroidne antiinflamatorne lekove i pruža snažno i protivupalno dejstvo zahvaljujući inhibiciji enzima COX-2.

Ovaj lek se koristi za lečenje osteoartritisa, reumatoidnog artritisa, ankilozirajućeg spondilitisa, akutnog gihta i postoperativnog bola nakon stomatoloških intervencija.

Selektivnost prema COX-2 donosi manji rizik od gastrointestinalnih komplikacija u poređenju sa neselektivnim NSAIL, ali istovremeno zahteva poseban oprez zbog mogućeg porasta rizika povezanih sa kardiovaskularnim sistemom, naročito pri visokim dozama i dugotrajnoj primeni.

Kada se primenjuje najmanja efikasna doza tokom najkraćeg perioda, lek se generalno dobro podnosi, i može značajno ublažiti bol i poboljšati funkcionalnost pacijenata sa inflamatornim reumatskim i akutnim bolnim stanjima.