MCV je jedan od ključnih laboratorijskih parametara koji se određuje prilikom analize krvne slike, posebno u kontekstu procene stanja crvenih krvnih zrnaca, eritrocita.
Sam naziv MCV predstavlja skraćnicu od engleskog naziva mean corpuscular volume, a predstavlja srednju zapreminu eritrocita.
MCV se pre svega koristi za dijagnostiku i razlikovanje različitih vrsta anemija i drugih poremećaja krvi.
Analiza i praćenje ovog indeksa mogu pomoći u otkrivanju nedostataka u ishrani, prisustva hroničnih bolesti ili genetskih abnormalnosti koje utiču na eritrocite.
Odstupanja od referentnog opsega ukazuju na mogućnost da su crvena krvna zrnca ili suviše mala, ili prevelika.
Anemije su najčešća stanja koja dovode do promena u vrednosti MCV, ali i druge situacije, poput nedostataka vitamina ili određenih oboljenja jetre, takođe utiču na ovaj parametar.
U nastavku ovog članka objasnićemo šta je MCV, koje su normalne vrednosti, zašto se javljaju niske ili visoke vrednosti, kao i koji simptomi ukazuju na potrebu za ovom analizom.
Pored toga, biće reči o lečenju i prevenciji stanja koja dovode do promenjenih vrednosti MCV-a.
Šta je MCV?
MCV, Mean Corpuscular Volume, označava prosečnu zapreminu jednog eritrocita u krvi, izrazenu u femtolitrima (fL).
Eritrociti, crvena krvna zrnca, zaduženi su za prenos kiseonika do svih tkiva i organa u organizmu.
Veličina eritrocita utiče na njihovu funkcionalnost i efikasnost, pa je praćenje ovog parametra važno za razumevanje potencijalnih problema u krvi.
Vrednosti MCV-a dobija se tako što savremeni laboratorijski uređaji automatski mere zapreminu svakog eritrocita u uzorku krvi, nakon čega izračunavaju prosečnu vrednost.
Pored MCV-a, obično se izračunavaju i druge eritrocitne indekse, kao što su MCH, MCHC i RDW, čime se dobija potpunija slika o zdravlju i kvalitetu crvenih krvnih zrnaca.
Analiza se obavlja iz standardnog uzorka venske krvi.
MCV se u medicinskoj praksi koristi da bi se anemije klasifikovale na mikrocitne, normocitne i makrocitne:
- Mikrocitne anemije: Nizak MCV, kada su eritrociti su manji nego što je to uobičajeno
- Normocitne anemije: Normalan MCV, kada su eritrociti su uobičajene veličine, ali broj ili funkcija mogu biti poremećeni
- Makrocitne anemije: Povišen MCV, kada su eritrociti krupniji nego što je to uobičajeno
Na osnovu vrednosti MCV i drugih parametara krvne slike usmerava se dalja procedura dijagnostike, o čemu će biti više reči u nastavku.
Normalne vrednosti MCV-a
MCV se meri u femtolitrima (fL), a referentni opseg može varira u zavisnosti od laboratorije, aparata za analizu i drugih faktora.
Najčešće se kao normalan raspon MCV-a za odrasle navodi smatraju vrednosti između 80 i 100 fL:
- Nizak MCV, ispod 80 fL: Ukazuje na mikrocitozu ili mikrocitnu anemiju.
- Normalan MCV, od 80 do 100 fL: Normocitna krvna slika, gde je prosečna zapremina eritrocita u očekivanim granicama.
- Visok MCV, iznad 100 fL: Ukazuje na makrocitozu ili makrocitnu anemiju.
Kod dece, raspon se može razlikovati u određenoj meri, naročito kod novorođenčadi, gde su uobičajeno prisutne više vrednosti MCV-a nego kod odraslih, a kako dete raste, vrednosti se postepeno približavaju standardnom rasponu za odraslu populaciju.
Kod starijih osoba, s druge strane, može se javiti blago povišena granica normale ili su pak potrebni dodatni parametri kako bi se vrednost MCV-a precizno interpretirala.
Uz merenje MCV-a, laboratorije često prikazuju i dodatne crvene krvne indekse, kao što su MCH, koji pokazuje prosečnu masu hemoglobina po crvenom krvnom zrncu i MCHC, koji označava prosečnu koncentraciju hemoglobina u jednom litru eritrocita.
Zajedno sa MCV, ovi indeksi pomažu da se detaljnije analizira stanje hemoglobina u eritrocitima i otkriju specifični oblici anemije.
Važno je napomenuti da se sa prethodno pomenutim vrednostima uvek posmatra i koncentracija hemoglobina u krvi, hematokrit i broj eritrocita.
Sam MCV, bez drugih parametara, ne daje potpunu sliku i ne može se koristiti za postavljanje dijagnoze.
Drugi parametri kompletne krvne slike uključuju ukupan broj eritrocita, hemoglobin, hematokrit, leukocite, limfocite, neutrofile, trombocite, PDW i druge analize.
Ovi parametri su neophodni za sagledavanje opšteg zdravstvenog stanja, procenu imuniteta, utvrđivanje infekcija, kao i za procenu funkcije sistema zgrušavanja krvi.
Smanjen MCV
Smanjen MCV u krvi podrazumeva vrednosti niže od oko 80 fL, i tada se govori o mikrocitnim eritrocitima koji ukazuju na mikrocitnu anemiju.
Ovaj oblik anemije najčešće proizilazi iz problema u sintezi hemoglobina, glavnog proteina koji nosi kiseonik.
Nedostatak ili narušen sastav hemoglobina dovodi do toga da eritrociti budu manji, jer se ne formiraju na optimalan način.
Najčešći uzroci sniženog MCV-a
Snižene vrednosti u krvi mogu biti posledica različitih stanja i faktora.
U nastavku slede uobičajeni uzroci.
Nedostatak gvožđa
Gvožđe je ključni element za sintezu hemoglobina, a samim tim i jedan od najčešćih uzroka smanjenog MCV-a i anemije.
Kada dođe do nedostatka gvožđa usled loše ishrane, pojačanog gubitka krvi koji može biti posledica menstrualnog ciklusa ili gastrointestinalnog krvarenja, ili problema sa apsorpcijom, hemoglobin se ne stvara u dovoljnoj meri.
Eritrociti postaju manji i ne mogu efikasno da transportuju kiseonik, pa se često javljaju simptomi poput umora, blede kože, glavobolja i ubrzanog rada srca.
Talasemija
Talasemija je nasledni poremećaj koji utiče na normalno stvaranje hemoglobina.
Iako postoje različiti tipovi talasemije, zajedničko im je prisustvo mikrocitnih eritrocita.
Kod blažih formi, osobe često žive bez većih tegoba, ali ozbiljnije forme mogu izazvati značajne komplikacije i narušiti kvalitet života.
Hronična oboljenja
Određena hronična stanja, poput reumatoidnog artritisa ili infekcija koje dugo traju, mogu dovesti do takozvane anemije hroničnih bolesti.
U ovim slučajevima, MCV može da bude blago snižen, pre svega zbog složenih promena u metabolizmu gvožđa i u sintezi hemoglobina.
Trovanje olovom
Iako ređe, izloženost olovu ometa nekoliko enzima uključenih u proizvodnju hemoglobina, što dovodi do mikrocitne slike.
Ovaj uzrok uglavnom se primećuje kod osoba koje rade s olovom ili žive u zagađenom okruženju.
Simptomi i lečenje
Niska vrednost MCV-a obično se otkriva rutinskom analizom krvi ili tokom ciljanih pregleda kod prisutnih simptoma anemije.
Simptomi mogu biti blagi i nespecifični, poput umora i vrtoglavice, ili intenzivni, u zavisno od stepena anemije i uzroka.
Kod izraženih nedostataka gvožđa, dolazi i do krtih noktiju, suvih i ispucalih usana, kratkoh daha, hroničnog teškog umora i drugih.
Lečenje mikrocitne anemije zavisi pre svega od osnovnog faktora.
Ako je to nedostatak gvožđa, lečenje podrazumeva promenu načina ishrane, tako da ona uključuje više namirnica bogatih gvožđem i vitamina C.
Kada poboljšanje kvaliteta ishrane nije dovoljno, može biti neophodna upotreba suplemenata.
Drugi uzroci, poput talasemije ili hroničnih bolesti, zahtevaju ozbiljnije lečenje i praćenje.
Povišen MCV
Vrednosti MCV-a veće od oko 100 fL smatraju se povišenim vrednostima. U ovom slučaju radi se o makrocitnim eritrocitima i mogućoj makrocitnoj anemiji.
Makrocitni eritrociti podrazumevaju da su crvena krvna zrnca veća nego obično, najčešće zbog problema u normalnoj deobi ćelija prilikom sazrevanja eritrocita u koštanoj srži.
Najčešći uzroci povišenog MCV-a
U nastavku slede najčešći uzroci visokih vrednosti MCV-a u krvi, koji uključuju nutritivne nedostatke, životne navike i određena zdravstvena stanja.
Nedostatak vitamina B12
Vitamin B12 neophodan je za sintezu DNK u svim ćelijama tela, a naročito je važan za normalno sazrevanje eritrocita.
Manjak vitamina B12 najčešće nastaje zbog neadekvatne apsorpcije u crevima, kada može dovesti do perniciozne anemije, ili neadekvatnog unosa kroz ishranu.
Stanja koja mogu smanjiti apsorpciju vitamina B12 uključuju dijabetes, Kronovu bolest i ulcerozni kolitis, ali i druga stanja koja pogađaju digestivni trakt.
Pored toga, vitamin B12 nalazi se gotovo isključivo u proizvodima životinjskog porekla, pa su osobe na vegetarijanskoj ili veganskoj ishrani pod povećanim rizikom od nedostatka.
Osobama na biljnoj ishrani i starijim osobama obično se savetuje suplementacija vitaminom B12 kako bi se osigurao adekvatan unos ovog važnog vitamina.
Manjak folne kiseline
Vitamin B9 još jedan je vitamin iz B kompleksa, koji je od velikog značaja za proces deobe ćelija.
Hronično nedovoljan unos folne kiseline ishranom, usled nedovoljnog unosa povrća i voća, ili povećane potrebe za ovim vitaminom, posebno tokom trudnoće, mogu dovesti do makrocitne anemije.
Simptomi su slični onima kod nedostatka B12, a podrazumevaju pre svega umor, nesvesticu i kratak dah.
Alkoholizam
Dugotrajna i prekomerna konzumacija alkohola može značajno povećati MCV.
Osobe koje zloupotrebljavaju alkohol često imaju i poremećaj u ishrani, što dodatno komplikuje stanje, budući da su pod povećanim rizikom od nedostatka vitamina B12 i folata.
Pored toga, alkohol direktno utiče na koštanu srž i sazrevanje eritrocita, čineći ih većim i manje efikasnim.
Bolesti jetre
Jetra igra bitnu ulogu u metabolizmu vitamina i nutrijenata.
Kod ozbiljni bolesti jetre kao što su ciroza ili hronični hepatitis, može doći do poremećaja u korišćenju materija neophodnih za pravilan razvoj eritrocita, što rezultira povišenim MCV-om.
U zavisnosti od težine stanja, MCV može biti umereno ili značajno povećan.
Drugi uzroci
Snižena funkcija štitne žlezde, stanje koje se naziva hipotireoza, može dovesti do različitih poremećaja metabolizma, uključujući i makrocitnu anemija.
Ipak, ovaj uzrok je ređi u poređenju sa nedostatkom B12 ili folata, i obično dovodi do blago povišenih vrednosti.
Određeni lekovi, a pre svega oni koji se koriste u hemoterapiji, imunosupresivnoj terapiji i antikonvulzivi utiču na deobu ćelija, te kao neželjen efekat mogu izazvati privremenu ili trajnu makrocitozu.
Simptomi i lečenje
Makrocitna anemija se najčešće manifestuje nespecifičnim znakovima slabosti, ubrzanog zamaranja, slabije koncentracije i bledila.
Međutim, karakteristično za nedostatak B12 je i mogućnost neuroloških simptoma, poput parestezije odnosno pojave nestabilnosti pri hodu.
Kao i u slučaju mikrocitnih stanja, laboratorijska analiza otkriva povišen MCV, a dalja dijagnostika koja podrazumeva merenje nivoa vitamina B12 i folne kiseline, testove funkcije jetre ili štitne žlezde pomaže u potvrđivanju dijagnoze.
Lečenje makrocitne anemije usmereno je na lečenje osnovnog uzroka.
Ukoliko je u pitanju nedostatak B12 ili B9, pribegava se suplementaciji.
U slučajevima alkoholizma, prestanak konzumacije alkohola i unapređenje ishrane dovode do normalizacije MCV-a.
Makrocitoza izazvana lekovima može zahtevati prilagođavanje terapije, uz pažljivu procenu koristi i rizika.
Kada se proverava MCV?
MCV se najčešće dobija kao deo krvne slike pri redovnim sistematskim pregledima ili kada postoji sumnja na anemiju.
Pored toga, analiza se može obaviti i u sledećim slučajevima:
- Kod prisustva simptoma anemije
- Za praćenje efikasnosti terapije za anemiju
- Kod sumnje na nedostatak gvožđa, vitamina B12 ili folata
- Kod starijih osoba ili osoba sa hroničnim bolestima, pre svega jetre, bubrega ili autoimunih bolesti
- Kod planiranja trudnoće ili u ranim fazama trudnoće
Svaki neobjašnjivi simptom umora, slabosti ili promene u opštem stanju može biti doboljan za proveru krvne slike, koja uključuje i proveru vrednosti MCV-a.
Ranim otkrivanjem odstupanja mogu se dijagnostifikovati različita stanja u početnim fazama, te skratiti lečenje i smanjiti rizik od komplikacija.
Lečenje i prevencija poremećaja MCV-a
Način lečenja razlikuje se u zavisnosti od toga da li je MCV snižen ili povišen, kao i od osnovnog uzroka otkrivenim dodatnim dijagnostičkim procedurama.
Ipak, nekoliko opštih smernica može se izdvojiti u cilju normalizacije MCV-a i održavanja zdravlja krvi.
Raznovrsna, izbalansirana ishrana je najvažnija za prevenciju većine zdravstvenih problema.
Konkretno, preporuke za održavanje dobre krvne slike i smanjenje rizika od anemije uključuju sledeće:
- Nedostatak gvožđa: Može se sprečiti redovnim konzumiranjem crvenog mesa, ribe, jaja i zelenog povrća poput spanaća. Za osobe koje ne jedu meso, mahunarke, kao što su pasulj i sočivo, i semenke, poput golice i suncokreta, takođe su dobar izvor gvožđa.
- Nedostatak vitamina B12: Uglavnom se javlja kod vegana i osoba s narušenom apsorpcijom ovog vitamina. Vitamin B12 se nalazi u namirnicama životinjskog porekla, odnosno mesu, mleku i jajima, pa ukoliko ishrana ne obezbeđuje dovoljne količine, važno je koristiti suplemente ili namirnice koje su obogaćene ovim vitaminom.
- Manjak folne kiseline: Nedostatak vitamina B9 može se sprečiti redovnim konzumiranjem citrusnog voća, zelenog lisnatog povrća i mahunarki. Tokom trudnoće potreba za folatom raste, pa se uz konsultaciju sa lekarom često pribegava upotrebi suplemenata.
Suplementacija igra važnu ulogu u prevenciji anemije, ali se uzimanju dodataka treba okretati isključivo po preporuci lekara i utvrđenom nedostatku.
Doktor može prepisati suplemente gvožđa, vitamina B12 ili folne kiseline, a u zavisnosti od stanja, terapija može trajati nedeljama ili mesecima.
Suplementi gvožđa ponekad izazivaju probleme sa varenjem, a pre svega zatvor i mučninu. Iako bezopasna, još jedna od mogućih nuspojava je i pojava crne stolice.
Kako bi se povećala apsorpcija ovog minerala, lekar može preporučiti uzimanje dodatka zajedno sa vitaminom C ili namirnicama bogatim ovim vitaminom, kao i uzimanje nakon obroka radi smanjenja rizika od problema sa varenjem.
U slučajevima kada MCV odstupa od normalnih vrednosti usled drugog osnovnog stanja, poput hipotireoze, bolesti jetre, ili hroničnog zapaljenja, neophodno je tretirati primarno stanje.
Kod osoba koje imaju povećan MCV zbog alkoholizma, redukcija ili eliminisanje unosa alkohola je presudna za normalizaciju eritrocitnih parametara.
Takođe, prelazak na zdraviju ishranu i redovna fizička aktivnost poboljšavaju rad jetre i metabolizam vitamina, dok kod pušača prestanak pušenja doprinosi boljoj oksigenaciji tkiva i unapređenju krvne slike.
Zaključak
MCV je neizostavan laboratorijski parametar za procenu zdravlja crvenih krvnih zrnaca, koji pruža važne informacije o stanju krvi i mogućim uzrocima anemije.
Promene u vrednostima MCV-a često su indikator nedostataka gvožđa, vitamina B12 ili folata, ali mogu ukazivati i na ozbiljnija stanja poput bolesti jetre, hroničnih infekcija ili genetskih poremećaja.
Redovna kontrola krvne slike, pravilna ishrana i adekvatna suplementacija neophodni su za prevenciju i lečenje poremećaja vezanih za MCV.