Famotidin: Za šta se koristi, doza i način upotrebe, rizici

Sveže informacije

Famotidin je lek koji pripada grupi H2 blokatora i koristi se za smanjenje lučenja želudačne kiseline.

Lekovi iz grupe antagonista H2 receptora, u koju spada i Famotidin HF, deluju tako što blokiraju H2 receptore u ćelijama želuca, čime se smanjuje proizvodnja kiseline, što pomaže u lečenju i prevenciji stanja povezanih sa prekomernom kiselošću.

Famotidin se najčešće koristi za terapiju kod stanja poput čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu, gastroezofagealne refluksne bolesti, kao i za prevenciju razvoja čireva.

Zahvaljujući efikasnom i brzom delovanju, ali i sigurnosti leka, famotidin se često koristi u terapiji različitih gastrointestinalnih poremećaja.

U ovom članku objasnićemo kada se koristi Famotidin, koji je njegov sastav, kada i kako se pije, kao i koji se su moguće nuspojave i neželjeni efekti.

Sastav i oblici

Famotidin sadrži istoimenu aktivnu supstancu, koja deluje kao antagonist H2 receptora, i na taj način smanjuje proizvodnju želudačne kiseline u ćelijama želuca.

Pored aktivne supstance, lek sadrži i pomoćne komponente koje obezbeđuju stabilnost i efikasnost leka, kao što su magnezijum stearat, mikrokristalna celuloza i laktoza, u zavisnosti od proizvođača i oblika leka.

Najčešći oblik predstavljaju Famotidin tablete, koje se proizvode u dozama od 20 i 40 mg, a koje su namenjene za oralnu upotrebu.

Famotidin HF prodaje se isključivo uz lekarski recept i najčešće je prepisivan lek za gorušicu i GERB iz grupe H2 blokatora.

Osim H2 blokatora, za smanjenje želudačne kiseline mogu se koristiti i lekovi iz grupe inhibitora protonske pumpe, od kojih su najpoznatiji lekovi Nolpaza i Controloc.

U članku pod nazivom Famotidin ili Nolpaza ili Controloc, mogu se pronaći sve relevantne informacije i poređenje ovih lekova.

Kada se koristi Famotidin

Famotidin se koristi za lečenje i prevenciju različitih gastrointestinalnih oboljenja koja su povezana sa prekomernim lučenjem želudačne kiseline.

Ova suspstanca, kao što je ranije objašnjeno, suzbija aktivnost H2 receptora, što omogućava smanjenje kiselosti želuca, čime pomaže u ublažavanju simptoma, zarastanju oštećenja sluzokože i prevenciji komplikacija.

U nastavku slede najčešće indikacije za primenu famotidina.

Lečenje čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu

Famotidin se koristi za lečenje čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu tako što smanjuje proizvodnju želudačne kiseline, čime pomaže u zarastanju oštećene sluzokože.

Uobičajena doza za lečenje ovih stanja je 20 mg dva puta dnevno ili 40 mg jednom dnevno, najčešće pre spavanja.

Terapija obično traje četiri do osam nedelja, a dužina lečenja zavisi od težine čira i odgovora na terapiju.

Pored lečenja aktivnog čira, famotidin se koristi i za prevenciju recidiva, posebno kod pacijenata sa hroničnim stanjima.

Terapija održavanja uključuje primenu niže doze, obično 20 mg dnevno, kako bi se smanjio rizik od ponovnog nastanka čira.

Lečenje GERB-a

Famotidin se koristi za lečenje gastroezofagealne refluksne bolesti, skraćeno GERB, stanja koje karakteriše dugotrajno, hronično vraćanje želudačne kiseline u jednjak.

Zahvaljujući tome što smanjuje kiselost želuca, Famotidin ublažava simptome poput gorušice, osećaja pečenja u grudima, vraćanja kiseline, kao i metalni ukus ili gorak ukus u ustima.

Preporučena doza za lečenje GERB-a je 20 mg dva puta dnevno ili 40 mg jednom dnevno, u zavisnosti od težine simptoma.

Kod težih slučajeva, terapija može trajati šest do 12 nedelja, uz mogućnost produženja prema preporuci lekara.

Famotidin takođe pomaže i u zaštiti sluzokože jednjaka, smanjujući iritaciju izazvanu kiselinom.

Ublažavanje simptoma dispepsije

Famotidin se koristi za povremeno ublažavanje simptoma funkcionalne dispepsije, odnosno lošeg varenja koje nije izazvano bolestima organa sistema za varenje.

Kao najčešći simptomi dispepsije su nadimanje i nadutost stomaka, osećaj težine i punoće u stomaku, mučnina i nelagodnost nakon obroka.

Zahvaljujući smanjenju kiselosti želuca, Famotidin može pomoći u smanjenju ovih simptoma koji u značajnoj meri utiču na kvalitet života.

Kada se koristi kod povremene dispepsije, uobičajeno je da se famotidin uzima u dozi od 10 mg ili 20 mg po potrebi, pre obroka ili nakon pojave simptoma.

Kontrola stanja povezanih sa prekomernim lučenjem kiseline

Famotidin se koristi za kontrolu stanja povezanih sa prekomernim lučenjem želudačne kiseline, kao što su Zollinger-Ellisonov sindrom i druga hipersekretorna stanja.

Kod ovih stanja dolazi do povećanog lučenja želudačne kiseline, što može dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući razvoj čira na želucu, čira na dvanaestopalačnom crevu, kao i oštećenja jednjaka ili pucanja postojećih čireva.

Terapija obično počinje uzimanjem viših doza famotidina, od 20 mg do 40 mg dva puta dnevno, uz mogućnost prilagođavanja doze u zavisnosti od odgovora na lečenje.

Kod težih oblika prekomernog lučenja hlorovodonične kiseline, doza može biti i viša, ali se uvek određuje individualno, u zavisnosti od opšteg zdravstvenog stanja, i prilagođava se uz redovno praćenje stanja pacijenta.

Prevencija čireva

Famotidin je veoma efikasan u prevenciji razvoja čireva koji pogađaju digestivni trakt, a koji mogu biti izazvani stresom, upotrebom nesteroidnih antiinflamatornih lekova, infekcijom heliko bakterijom ili drugim faktorima koji povećavaju rizik od oštećenja sluzokože želuca.

Kada se koristi preventivno, Famotidin se obično pije u dozi od 20 mg dva puta dnevno tokom celog perioda upotrebe nesteroidnih antiinflamatornih lekova ili lečenja heliko bakterije.

Način upotrebe i doziranje

Famotidin se najčešće uzima oralno, obliku tableta, a može se davati i parenteralno, u bolničkim uslovima.

Ovaj lek izdaje se isključivo uz lekarski recept, i neophodno je primenjivati tačno na onaj način na koji je to lekar prepisao.

Samoinicijativno uzimanje Famotidina, promena doze ili trajanje terapije može izazvati neželjene efekte i komplikacije, pa je važno strogo pridržavanje preporuka.

Za lečenje čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu, uobičajena doza je 20 mg dva puta dnevno ili 40 mg jednom dnevno, pre spavanja, u trajanju od četiri do osam nedelja.

Kod lečenja GERB-a, famotidin se obično uzima u dozi od 20 mg dva puta dnevno ili 40 mg jednom dnevno, a terapija traje nešto duže, od šest do 12 nedelja, u zavisnosti od ozbiljnosti simptoma i prisutnosti oštećenja na sluzokoži jednjaka.

Kod stanja povezanih sa hipersekrecijom želudačne kiseline, početna doza famotidina je obično 20 mg do 40 mg dva puta dnevno, nakon čega se prilagođava u odnosu na odgovor pacijenta na terapiju.

Povremena primena famotidina za ublažavanje dispepsije obično uključuje dozu od 10 mg ili 20 mg po potrebi, pre obroka ili po pojavi simptoma.

Na kraju, Famotidin se za prevenciju čireva najčešće uzima dva puta dnevno, u dozi od 20 mg dva puta dnevno.

Kod pacijenata koji nisu u mogućnosti da uzimaju lek oralno, koristi se injekcioni oblik famotidina u bolničkim uslovima.

Famotidin se pije pre obroka ili pre spavanja, a tablete se gutaju cele uz čašu vode, bez lomljenja ili žvakanja.

Rizici i neželjeni efekti

Upotreba famotidina, iako generalno bezbedna, može biti povezana sa određenim rizicima i neželjenim efektima.

Većina nuspojava je blagog i prolaznog karaktera, uključujući glavobolju, vrtoglavicu, osećaj umora, suva usta, mučninu, dijareju, zatvor i bolove u stomaku.

Probavne smetnje se obično javljaju na početku terapije i vremenom se povlače.

Ređe nuspojave uključuju osip, svrab ili druge alergijske reakcije na lek.

Kod osoba sa preosetljivošću na famotidin ili neku od pomoćnih supstanci, mogu se javiti ozbiljnije alergijske reakcije, poput otoka lica, usana ili jezika, i otežanog disanja, što zahteva hitnu medicinsku negu.

Dugotrajno korišćenje famotidina može smanjiti apsorpciju vitamina B12, te potencijalno dovesti do nedostatka ovog važnog vitamina, što je posebno izraženo kod pacijenata koji lek koriste duže od tri meseca.

U ovim slučajevima, preporučuje se redovno praćenje nivoa vitamina B12 i krvi, i upotreba suplementa vitamina B12 po potrebi.

Dodatni oprez neophodan je kod starijih osoba, kao i kod pacijenata sa ozbiljnim oboljenjima jetre ili bubrega.

Na kraju, iako retki, ozbiljniji neželjeni efekti poput smanjenja broja belih krvnih zrnaca, trombocita ili promene u funkciji jetre, odnosno povećanje vrednosti jetrenih enzima, mogu se javiti kod nekih pacijenata.

Kontraindikacije

Famotidin je bezbedan za većinu ljudi, no postoje određena stanja i faktori usled kojih upotrebu ovog leka treba izbegavati, ili je ona apsolutno kontraindikovana.

Famotin ne treba koristiti u sledećim situacijama:

  • Kod pacijenata sa preosetljivošću na famotidin ili bilo koju pomoćnu supstancu u sastavu leka
  • Kod osoba sa istorijom alergijskih reakcija na druge H2 antagoniste, jer postoji mogućnost alergijske reakcije
  • U slučaju teških oboljenja bubrega ili jetre, lek se koristi s oprezom ili se potpuno izbegava ako nije moguće prilagoditi dozu
  • Kod dece mlađe od 12 godina, osim ako lekar ne odredi drugačije, budući da sigurnost i efikasnost kod dece nije u potpunosti ispitana
  • Tokom trudnoće i dojenja, famotidin se koristi samo kada je to je neophodno, uz procenu koristi i rizika od strane lekara

Interakcije sa drugim lekovima

Famotidin može uticati na apsorpciju određenih lekova, posebno onih čija se efikasnost oslanja na kiselu sredinu želuca.

Neki od primera uključuju:

  • Antifungalni lekovi: Famotidin može smanjiti apsorpciju lekova kao što su ketokonazol i itrakonazol, zbog smanjenja kiselosti želuca.
  • Lekovi protiv HIV-a: Efikasnost lekova protiv HIV-a, poput atazanavira i rilpivirina, može biti smanjena kada se koriste zajedno sa famotidinom.
  • Probenecid: Istovremena upotreba famotidina i lekova koji sadrže aktivnu supstancu probenecid i može povećati koncentraciju famotidina u krvi, što zahteva prilagođavanje doze.
  • Antacidi: Istovremena upotreba antacida može smanjiti efekat famotidina, pa se savetuje uzimanje ova dva leka sa vremenskim razmakom od najmanje dva sata.
  • Antikoagulansni lekovi: Famotdin može dovesti do promene u efikasnosti antikoagulansa, kao što je varfarin, što zahteva redovno praćenje INR vrednosti.

Pacijenti koji koriste druge lekove treba da obaveste svog lekara pre početka terapije famotidinom kako bi se izbegle potencijalne interakcije i obezbedila bezbedna primena.

Dodatne preporuke tokom upotrebe Famotidina

Famotidin je najbolje uzimati pre obroka ili pre spavanja, prateći uputstva dobijena od lekara.

Kako bi se osigurala pravilna apsorpcija leka, tablete se gutaju cele uz čašu vode, bez lomljenja ili žvakanja.

Tokom trajanja terapije ovim lekom, pacijentima se savetuje da izbegavaju prekomernu upotrebu alkohola, gaziranih pića, začinjene hrane i kafe, jer ove supstance mogu iritirati sluzokožu želuca i smanjiti delovanje leka.

Određeni prirodni lekovi, poput čajeva za gorušicu, mogu dodatno smanjiti simptome.

Kod dugotrajne primene famotidina, preporučuje se povremeno praćenje nivoa vitamina B12 u krvi, naročito kod starijih pacijenata ili osoba sa smanjenom apsorpcijom nutrijenata.

Kao što je prethodno pomenuto, kada se koristi zajedno sa drugim lekovima, poput antacida, treba napraviti vremenski razmak od najmanje dva sata, što pomaže u izbegavanju potencijalnih interakcija.

Pre upotrebe leka, a u slučaju uzimanja drugih lekova, neophodno je konsultovati se sa lekarom ili farmaceutom.

Na kraju, terapiju famotidinom ne treba prekidati samoinicijativno, čak i ako se simptomi povuku, jer je za potpuno izlečenje važno završiti propisani tretman.

Zaključak

Famotidin je efikasan iz grupe H2 blokatora, koji ima široku primenu, a namenjen je za lečenje i prevenciju različitih gastrointestinalnih oboljenja povezanih sa prekomernim lučenjem želudačne kiseline.

Najčešće se koristi za terapiju čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu, GERB-a, dispepsije, kao i za kontrolu hipersekretornih stanja i prevenciju razvoja čireva.

Lek se uzima pre obroka ili pre spavanja, po preporuci lekara, uz prilagođavanje doze prema individualnim potrebama pacijenta.

Famotidin se generalno dobro podnosi, no neželjena dejstva i interakcije sa drugim lekovima su moguće kod nekih pacijenata.