Lekovi za gorušicu, kiselinu u želucu i GERB

Sveže informacije

Lekovi za gorušicu, kiselinu u želucu i gastroezofagealnu refluksnu bolest (GERB) se izuzetno često koriste, budući da su ovo najčešće tegobe povezane sa sistemom organa za varenje.

Ova stanja nastaju kada se želudačna kiselina vraća u jednjak, izazivajući neprijatan osećaj pečenja u grudima ili grlu, koji se često pojačava posle obroka ili u ležećem položaju.

Gorušica, koja je osnovni simptom refluksa kiseline, obično se javlja povremeno, dok učestalije pojavljivanje i dodatni simptomi, kao što su otežano gutanje ili hronični kašalj, mogu ukazivati na ozbiljnija stanja poput GERB-a.

U ovom članku objasnićemo koji lekovi se mogu koristiti za smanjenje tegoba izazvanih GERB-om i vraćanjem kiseline, poput gorušice ili bola i pečenja u grudima i grlu.

Uzroci i simptomi

Postoje različiti faktori koji doprinose pojavi ovih problema, uključujući nepravilnu ishranu, gojaznost, stres, kao i određene bolesti probavnog trakta.

Učestalo konzumiranje masne i začinjene hrane, kafe, alkohola i gaziranih pića povećava rizik od iritacije sluzokože jednjaka i želuca.

Pored toga, neka stanja, kao što je želudačna kila, mogu dodatno olakšati povratak želudačnog sadržaja u jednjak.

U pojedinim slučajevima, hormonalne promene tokom trudnoće ili uticaj određenih lekova mogu dovesti do povećanog rizika od gorušice i GERB-a.

Gorušica se često opisuje kao osećaj pečenja iza grudne kosti koje može da se širi ka vratu i grlu.

Kod nekih osoba javljaju se i bolovi u gornjem delu stomaka, a ponekad i mučnina, kao i neprijatan ukus u ustima, koji se često opisuje kao gorak ili metalni ukus u ustima.

Gastroezofagealna refluksna bolest se razlikuje od obične gorušice jer uključuje i hroničnu upalu jednjaka, stanje koje se naziva ezofagitis, koja je izazvana hroničnom iritacijom kiselinom.

Oštećena sluzokoža može dovesti do komplikacija kao što su ožiljci, suženje jednjaka, pa čak i promene ćelija jednjaka koje mogu zahtevati ozbiljnije lečenje.

Lečenje gorušice i GERB-a obično zahteva kombinaciju terapije lekovima za želudac i promena životnog stila.

Terapija lekovima može da uključuje lekove iz različitih grupa, odnosno antacide, H2 blokatore i inhibitore protonske pumpe.

Svi ovi lekovi imaju za cilj da smanje nivo želudačne kiseline ili ublaže simptome vraćanja kiseline, dok promene u ishrani i drugih životnih navika mogu dugoročno smanjiti ili otkloniti tegobe.

Pored toga, neki prirodni lekovi, poput čajeva za gorušicu ili određenih namirnica i začina, mogu pružiti dodatnu podršku lečenju.

Lekovi za gorušicu, kiselinu u želucu i GERB

Lekovi za gorušicu, kiselinu u želucu i GERB prvenstveno pomažu u očuvanju zdravlja sluzokože jednjaka i želuca smanjenjem kiselosti ili neutralizovanjem viška hlorovodonične kiseline.

Zdravstvene koristi su višestruke i obuhvataju:

  • Smanjenje neprijatnih simptoma: Lekovi koji smanjuju kiselinu mogu zaustaviti osećaj pečenja i bola u grudima.
  • Prevencija ezofagitisa: Konstantna iritacija jednjaka kiselinom može izazvati upalu jednjaka, odnosno ezofagitis, pa se smanjenjem kiseline smanjuje i rizik od ovog stanja.
  • Ublažavanje noćnog refluksa: Vraćanje kiseline često se pogoršava tokom ležanja i noći, pa ovi lekovi mogu unaprediti kvalitet sna i samim tim opšte stanje.
  • Unapređenje apsorpcije hranljivih sastojaka: Prisustvo prekomerne količine želudačne kiseline može negativno uticati na apsorpciju pojedinih nutrijenata, pa se njenim smanjenjem hranjive materije iz hrane bolje koriste.

Pored konvencionalnih lekova, određene promene navika mogu dodatno doprineti očuvanju zdravlja.

Ishrana bogata vlaknima i umerena upotreba začinina, kao i redovno konzumiranje manjih obroka, mogu smanjiti intenzitet gorušice.

Smanjenje kiseline, makar i privremeno, može omogućiti obnovu sluzokože jednjaka i želuca.

Ovo je posebno važno u slučajevima kada je došlo do oštećenja izazvanog kiselinom, poput malih erozija ili pojave čireva.

Dugoročna zaštita sluzokože je od ključne važnosti za sprečavanje daljih komplikacija.

Iz ovog razloga se lekovi koji smanjuju kiselost često koriste i kao dodatna terapija kod drugih gastrointestinalnih poremećaja, poput čira na želucu, čira na dvanaestopalačnom crevu, gastritisa ili heliko bakterije.

Lekovi koji se najčešće koriste za smanjenje kiseline dele se u nekoliko grupa:

  • Antacidi: Brzo neutrališu postojeću kiselinu i ublažavaju simptome.
  • H2 blokatori: Smanjuju lučenje kiseline blokiranjem histaminskih receptora u želucu.
  • Inhibitori protonske pumpe (IPP): Najefikasniji u kontroli proizvodnje kiseline blokiranjem enzima u ćelijama želuca.
  • Prokinetici: Pomažu pražnjenje želuca i jačanje mišića jednjaka, smanjujući refluks kiseline.

U nastavku slede detaljnije informacije o lekovima za kiselinu svake od ovih grupa.

Antacidi

Antacidi su lekovi koji pružaju brzo olakšanje neutralisanjem viška kiseline.

Uglavnom se sastoje od jedinjenja aluminijuma, magnezijuma ili kalcijuma, koja reaguju sa kiselinom i formiraju soli koje manje iritiraju sluzokožu digestvnog trakta.

Obično se koriste po potrebi, kada dođe do gorušice ili bola, a efekat traje relativno kratko, pa se ne preporučuju kao dugoročno rešenje za terapiju hroničnih stanja.

Antacidi se često proizvode u obliku tableta za žvakanje ili suspenzija, što olakšava njihovu upotrebu.

Neželjeni efekti antacida mogu uključivati zatvor ili dijareju.

Ograničena upotreba uz praćenje uputstva i preporuke lekara i farmaceuta smanjuje rizik od neželjenih efekata.

H2 blokatori

H2 blokatori, kao što su ranitidin i famotidin, smanjuju lučenje kiseline delujući na histaminske receptore u želucu.

Ipak, budući da je ranitidin povučen iz upotrebe zbog zabrinutosti u vezi bezbednosti ovog leka, famotidin je često najbolja zamena za Ranisan.

Ovi lekovi su namenjeni terapiji umerenih do srednje jakih simptoma, a mogu se koristiti i profilaktički, na primer, pre obroka koji izaziva gorušicu.

Za razliku od antacida, H2 blokatori imaju duže dejstvo, iako ne donose momentalno olakšanje.

Nekoliko sati nakon uzimanja, nivo kiseline u želucu postaje značajno niži, što doprinosi zaštiti jednjaka, a ova vrsta lekova takođe može pomoći kod noćnog refluksa.

Relativno česta neželjena dejstva uključuju glavobolju, vrtoglavicu ili pospanost.

Inhibitori protonske pumpe (IPP)

Inhibitori protonske pumpe sadrže aktivne supstance kao što su omeprazol, pantoprazol, lansoprazol, esomeprazol predstavljaju najefikasniju grupu lekova za smanjenje želudačne kiseline.

Tipični pripadnici ove grupe lekova koji se često prepisuju su Nolpaza i Controloc.

Inhibitori protonske pumpe deluju tako što blokiraju protonsku pumpu u parijetalnim ćelijama želuca, čime se efikasno kontroliše lučenje kiseline na duži vremenski period.

Obično se uzimaju jedanput dnevno, pre obroka i najčešće se propisuju za hroničnu terapiju GERB-a, kao i pri lečenju čireva, iako se mogu se koristiti i kratkoročno kod akutnog pogoršanja simptoma.

Ipak, dugotrajna primena zahteva praćenje, budući da se mogu javiti neželjeni efekti kao što su nedostatak vitamina B12, povećan rizik od infekcija digestivnog trakta i osteoporoze.

U nekim slučajevima, H2 blokatori mogu biti bolji izbor, posebno u slučaju povremenih, blažih epizoda gorušice, budući da deluju brže a potencijalno imaju manje nuspojava.

Poređenje najpopularnijih lekova za smanjenje kiseline može se naći u posebnom članku, što može pomoći u razumevanju i odabiru najboljeg leka, odnosno Famotidina, Nolpaze ili Controloca.

Prokinetici

Prokinetički lekovi, kao što su metoklopramid i domperidon, najčešće se koriste kao dodatak prethodno navedenim grupama lekova, posebno kada je glavni uzrok tegoba usporeno pražnjenje želuca ili slab rad donjeg sfinktera jednjaka.

Donji sfinkter jednjaka je mišić koji ima ulogu da spreči vraćanje kiseline.

Prokinetici poboljšavaju pokretljivost gornjeg dela gastrointestinalnog trakta, ubrzavajući prolazak hrane iz želuca u creva, što smanjuje vreme izlaganja jednjaka kiselom sadržaju.

Prepisuju se u slučajevima učestale regurgitacije, nadimanja, nadutosti i sitosti već posle malih obroka.

Promene životnih navika

Osim lekova, promene u načinu života često pružaju značajnu podršku terapiji gorušice i GERB-a.

Neke od osnovnih preporuka podrazumevaju:

  • Održavanje zdrave telesne mase i redovno vežbanje i fizičku aktivnost
  • Izbegavanje obroka neposredno pre spavanja
  • Podizanje uzglavlja kreveta kako bi se smanjio noćni refluks
  • Smanjenje ili eliminisanje kofeina, alkohola i gaziranih napitaka
  • Prestanak pušenja

Kombinacijom promena životnih navika i upotrebe lekova je najčešće najbolji pristup koji može dovesti najboljih rezultata i dugoročne zaštite sluzokože jednjaka.

Rizici

Iako su lekovi za gorušicu i GERB generalno bezbedni, postoje određeni rizici i potencijalni neželjeni efekati kojih treba biti svestan.

Terapija lekovima za gorušicu, prekomernu kiselost i GERB, naročito inhibitorima protonske pumpe i H2 blokatorima, kod nekih pacijenata može izazvati akutne prolazne tegobe, posebno na početku terapije.

Ove reakcije su obično blage i nestaju nakon nekoliko dana, a mogu uključivati:

  • Mučninu i osećaj nelagodnosti u stomaku
  • Dijareju ili zatvor
  • Glavobolju i vrtoglavicu
  • Nadutost i gasove
  • Metalni ili gorak ukus u ustima

U retkim slučajevima, mogu se javiti osip ili svrab kože, koji su obično blagi i nestaju nakon prilagođavanja na lek.

Ako akutne tegobe postanu intenzivne ili se ne povuku nakon nekoliko dana terapije, neophodno je javljanje lekaru.

U nekim slučajevima, može biti potrebno prilagođavanje doze ili prelazak na alternativni lek.

Dugoročna primena

Dugoročna upotreba lekova smanjenje kiselosti želuca može otežati apsorpciju vitamina B12, gvožđa i magnezijuma ili kalcijuma.

Pored toga, želudačna kiselina štiti organizam od bakterija i drugih mikroorganizama.

Snižavanjem nivoa kiseline, može se povećati rizik od određenih gastrointestinalnih infekcija.

Dugotrajna upotreba inhibitora protonske pumpe može uticati na smanjenje gustine kostiju i osteoporoze što povećava rizik od preloma.

U pojedinim slučajevima, nepravilno uzimanje lekova, na primer, uzimanje inhibitora protonske pumple samo kada se oseti gorušica, umesto kontinuirano, može dovesti do toga da se simptomi vrate čim se prekine sa uzimanjem leka.

Iz ovog razloga veoma je važno poštovati preporuke za doziranje i dužinu terapije dobijene od lekara.

Svako odstupanje, u smislu produženja ili skraćenja perioda uzimanja leka, kao i promena doze, treba da bude pod nadzorom i uz prethodnu konsultaciju sa lekarom.

Lekovi za smanjenje kiseline se generalno ne preporučuju deci mlađoj od 12 godina, trudnicama i dojiljama.

Zaključak

Lekovi za gorušicu, kiselinu u želucu i GERB igraju ključnu ulogu u smanjenju neprijatnih simptoma i zaštiti sluzokože jednjaka i želuca od oštećenja izazvanih viškom želudačne kiseline.

Njihova primena obuhvata širok spektar stanja, uključujući povremenu gorušicu, hronični GERB, ezofagitis, kao i lečenje i prevenciju čireva.

Iako su generalno bezbedni, ovi lekovi mogu izazvati prolazne tegobe na početku terapije i nositi određene rizike kod dugotrajne primene, uključujući smanjenje apsorpcije hranljivih materija i povećanje rizika od gastrointestinalnih infekcija.

Pridržavanje lekarskih preporuka o načinu upotrebe, dozi i trajanju terapije ključno je za postizanje optimalnih rezultata i minimizaciju potencijalnih nuspojava.

Kombinacija pravilne primene lekova i promene životnih navika, poput izbegavanja masne hrane, alkohola i pušenja, pruža najefikasniji pristup za dugotrajnu kontrolu i olakšanje simptoma.