U današnjem članku bavićemo se faktorima rizika koji mogu da dovedu do otkaza ugradjenog implanta i daćemo praktične savete kako da sprečite da do problema dođe.
Nedavno smo se bavili temom trajanjem zubnih implanata, i objasnili neke od faktora rizika za otkaz implanta.
U ovom članku detaljno ćemo pokriti razloge i faktore rizika koji mogu dovesti do otkaza implanta, ili dovesti do toga da se nakon ugradnje implanta on uopšte ne primi, ali i dati praktične preporuke i savete kako da utičete na produženje životnog veka implanta i oporavak nakon ugradnje.
Šta dovodi do otkaza zubnih implanata?
Zubni implanti su veštačka zamena za prirodni koren zuba, izrađeni od biokompatibilnih materijala, kao što su titanijum ili cirkonijum.
Kako bi određen materijal bio smatran biokompatibilnim, on mora ispunjavati čitav niz preduslova:
- Hipoalergenka svojstva. Biokompatibilni materijali ne smeju izazivati alergijske reakcije.
- Bez citotoksičnog efekta. Citotoksični efekat je pojava toksičnosti po ćelije. Ovi materijali ne smeju da dovode do bilo kakvih negativnih posledica po pacijenta.
- Bez kancerogenog efekta. Upotreba biokompatibilnih materijala ne sme imati kancerogen efekat ni u kom slučaju.
- Otpornost na koroziju, lom i habanje. Titanijum i cirkonijum otporni su na oksidaciju i pojavu korozije, a zahvaljujući njihovoj čvrstoći i pouzdanosti koriste se i u svemirskim tehnologijama.
- Lako prihvatanje od strane ljudskog organizma. Period oporavka nakon ugradnje implanta, do potpunog zarastanja je najkritičniji period u kom dolazi do najvećeg broja otkaza. Biokompatibilne materijale ljudsko telo lako prepoznaje kao svoj integralni deo.
Zahvaljujući ovim karakteristikama materijala od kojih su implanti izrađeni, do otkaza implanta dolazi jako retko zbog samog implanta, već zbog spoljnih faktora koji negativno utiču na zarastanje implanta ili kasnijeg otkaza.
Pojedini proizvođači implanata čak su spremni da daju doživotnu garanciju na implante.
Kritičan period za opstanak implanta je period oseointegracije, odnosno oporavka nakon ugradnje implanta koji traje od tri do šest meseci, i tokom kog se razvijaju čvrste veze između zubne kosti pacijenta i implanta, i koja omogućava da implant u potpunosti preuzme ulogu prirodnog korena zuba.
Faktori rizika koji mogu dovesti do otkaza implanta
Srećom, odabirom iskusnog oralnog hirurga i pridržavanjem najboljih praksi može se uticati na smanjenje rizika od otkaza, i produžiti trajanje zubnog implanta.
1. Manjkavosti prilikom ugradnje implanta
Iako nije moguće direktno uticati na samu ugradnju, uvek bi trebalo odabrati iskusnog oralnog hirurga i raspitati se o iskustvima pacijenata koji su bili pacijenti hirurga kog ste uzeli u razmatranje.
Loša ugradnja implanta može da podrazumeva više stvari, od odabira suboptimalnog proizvođača zubnog implanta, tipa i veličine implanta, kao i manjkavosti prilikom same ugradnje.
Ove manjkavosti uključuju loš položaj ili ugao ugradnje, loša procena o količini zubne kosti ili čak dovođenja do nekroze tkiva izazvane toplotom tokom ugradnje.
2. Nedovoljna količina zubne kosti kod pacijenta
Na osnovu snimka vilice pacijenta, najčešće 3D snimka zuba, stomatolog bi trebalo da donese odluku da li pacijent ima dovoljno zubne kosti u koju će biti ugrađen implant.
Nakon gubitka zuba, kod pacijenata neminovno dolazi do gubitka zubne kosti, a u slučaju da je došlo do gubitka kosti u većoj meri, neophodno je pre same ugradnje pristupiti nadoknadi zubne kosti ili operaciji podizanja sinusa.
U nekim slučajevima, manji zubi mogu biti nadoknađeni mini implantima i na taj način se može izbeći pripremna operacija.
U suprotnom, ceo proces ugradnje traje nešto duže jer je nakon operacije sinusa ili augmentacije zubne kosti neophodan period oporavka i zarastanja.
3. Oralna higijena
Periimplantitis je jedan od najčešćih faktora rizika od otkazivanja zubnog implantata.
Ova inflamatorna (upalna) bolest ima određene sličnosti sa parodontitisom i gingivitisom (blažom upalom desni).
Kombinacija održavanje odlične oralne higijene kod kuće i profesionalnog čišćenja zuba u ordinaciji je od vitalnog značaja za sprečavanje periimplantitisa.
U slučaju periimplantitisa i parodontitisa dolazi do pojave bakterijske infekcije, i ako se ne leči može dovesti propadanja mekog i tvrdog tkiva, što u kasnijim fazama negativno utiče i na strukturu kosti koja podržava implantat i eventualnog gubitka implantata.
4. Pušenje
Pušenje može negativno uticati na zdravlje usta i zuba, i dovesti do narušenog balansa mikrobioma u ustima.
Ovo potencijalno može da promeni okruženje oko implantata i doprinese pojavi periimplantitisa.
Pušenje takođe može ometati zarastanje nakon operacije implantata. Ugljen monoksid proizveden dimom cigarete usporava zarastanje tkiva.
Pored toga, citotoksični efekti pušenja mogu poremetiti oporavak.
5. Trauma
Udarci, padovi, ili žvakanje izuzetno tvrde hrane poput leda, neiskokanih zrna kukuruza ili lepljivih hrana koje mogu prejako povući zub ka spolja, poput karamela ili gumenih bombona, mogu dovesti do otkaza implanta.
Osim što mogu da oštete sam zubni implant, još je verovatnije da će usled traume doći do loma zubne krunice, najčešćeg protetskog rada koji implant nosi.
Naravno, u slučaju da dođe do oštećenja, moguće je samo zameniti krunicu, ne i kompletan implant.
Više informacija o tome kako izgleda pravilna nega krunica, može se pročitati u odvojenom članku.
Ukoliko se pacijent bavi rizičnim sportskim aktivnostima poput boksa, rukometa i slično, preporučuje se nošenje štitnika za zube. Oštećivanje zuba na skijanju je takođe relativno često.
Osim toga, izbegavanje hrana koje mogu da dovedu do problema je preporučljivo, posebno nakon operacije ugradnje.
Nakon same ugradnje, jako je važno pridržavati se režima ishrane koje neće negativno uticati na oporavak, već ga pospešiti.
Tvrde hrane mogu lako da povrede operisano područje, izazovu bol, nelagodu, krvarenje ili čak da pomere krvni ugrušak neophodan za pravilno zarastanje, te na taj način dovedu do pojave alveolitisa.
6. Bruksizam
Bruksizam je poznat i kao škrgutanje ili škripanje zubima, a veoma često javlja se samo noću.
Ukoliko pacijent pati od bruksizma, ovo može dovesti do traume i loma krunice ili otkaza zubnog implanta.
Pacijentima koji pate od bruksizma savetuje se nošenje splinta tokom spavanja i otkrivanjem i uticanje na uzroke pojave škrgutanja.
7. Hronične bolesti i lekovi
Hronične bolesti mogu da budu faktor rizika kada je reč o otkazu i životnom veku implanta.
Neke od bolesti kod kojih je uočen povećan rizik uključuju:
- Dijabetes
- Osteoporoza
- Oslabljen imunološki sistem
- Poremećaji krvarenja
- Kardiovaskularni poremećaji poput visokog krvnog pritiska, ateroskleroze i kongestivne srčane insuficijencije
Većina pomenutih stanja može biti izazvano prekomernom ili nedovoljnom telesnom masom, a alat za određivanje indeksa telesne mase je BMI kalkulator.
Osim toga, imunosupresivni lekovi, antikoagulansi (lekovi za razređivanje krvi) i radioterapija mogu imati negativan uticaj.
8. Životna dob pacijenta
Kosti kod starijih pacijenata generalno su u lošijem stanju, a često su prisutne i druge hronične bolesti.
Osim toga, sam oporavak kod starijih pacijenata traje duže.
Ukupno, stopa uspešnosti ugradnje implanata kod starijih pacijenata nešto je niža u odnosu na mlađe pacijente.
Ipak, ovo ne bi trebalo da obeshrabri starije pacijente da ugrade zubne implante, mnogo komfornije rešenje od proteza za nadoknadu zuba, jer će kod najvećeg broja pacijenata ceo prosec proći uspešno i bez ikakvih komplikacija i potencijalno biti trajno rešenje bezubosti.
9. Preveliko opterećenje tokom zarastanja
Kao što smo već objasnili, period zarastanja i oporavka nakon ugradnje implanta je ključan period za opstanak implanta.
Iako tokom ovog perioda implant može biti opterećen privremenim protetskim radom, važno je da se sa ugradnjom trajnog proteskog rada poput krunice ili zubnog mosta ne žuri, kako se ne bi ugrozio proces zarastanja.
Ovaj proces traje tri do šest meseci, nakon čega je implant spreman da preuzme ulogu prirodnog korena zuba.
Preranim opterećenjem, pre nego što je implant u potpunosti srastao sa viličnom kosti, može dovesti do ranog otkaza implanta.
Iz ovog razloga, kod procedure koja se ponekad naziva zubi za 24 sata otkaz implanata je nešto češći, budući da se oni opterećuju privremenim protetskim radom odmah po ugradnji.
Simptomi otkaza implanta
Ukoliko sumnjate da nešto nije u redu sa implantom, potrebno je bez odlaganja javiti se stomatologu kako bi se implant sačuvao.
Simptomi koji ukazuju da nešto nije u redu uključuju:
- Pomeranje implantata
- Pojava bola
- Crvenilo oko implanta
- Otok
- Krvarenje desni
- Povlačenje desni
- Gnojenje
Svaki od ovih simptoma zahteva hitan pregled stomatologa, i u velikom broju slučajeva sa pravovremenom terapijom sprečiće se da dođe do propadanja implanta.
U slučaju da lečenje ne daje rezultate ili je lečenje nemoguće, implant će u lokalnoj anesteziji biti izvađen.
Vađenje implanta i oporavak nakon vađenja zuba ne razlikuje se u odnosu na proceduru koja uključuje prirodne zube.
Srećom, čak i uslučaju gubitka implanta on se najčešće može zameniti novim implantom, koji će biti različite veličine ili tipa, kako bi se osigurala dobra stabilnost.
Po ugradnji implanta, može doći do trnjenja jezika ukoliko je oštećen jezični nerv. U devet od deset slučajeva dolazi do spontanog oporavka u roku od 8 nedelja, a ova povreda ne utiče na otkaz implanta.
Zaključak
Brojni su faktori rizika koji utiču na otkaz implanta: od same ugradnje, preko održavanja higijene usta i zuba, životnih navika, do zdravstvenog stanja pacijenta.
Srećom, na neke od ovih faktora rizika je relativno lako uticati.
Odabir iskusnog pacijenta, održavanje striktne higijene usta i zuba, redovni pregledi stomatologa i smanjenje ili prestanak pušenja u mnogome će uticati na trajanje i uspešnost implanta.
Generalno, što je pacijent boljeg opšteg zdravstvenog stanja, to je veća šansa da će efikasnost zubnog implanta biti velika.