Perikoronitis je upala desni oko umnjaka, koja može uzrokovati bol, otok, pojavu gnoja i loš zadah.
Perikoronitis se najčešće javlja kod delimično impaktiranih odnosno uraslih umnjaka, i češće se javlja u gornjoj vilici nego u donjoj.
Za ovo stanje je karakteristično da režanj tkiva desni obično delimično prekriva zub koji izbija, kao na slici na početku članka.
U ovom članku objasnićemo zašto se perikoronitis javlja, koji su simptomi, kako izgleda lečenje, da li je potrebna upotreba antibiotika i druge važne aspekte.
Simptomi
Simptomi perikoronitisa se mogu razlikovati od osobe do osobe, u zavisnosti od težine infekcije, kao i toga da li je u pitanju akutno ili hronično stanje.
Kod hroničnog perikoronitisa simptomi mogu da traju veoma kratko, od jednog do dva dana, ali se ponavljaju tokom nekoliko meseci.
Simptomi hroničnog perikoronitisa uključuju:
- Tup bol
- Nelagodu u regiji umnjaka koji raste
- Loš ukus u ustima
- Otok mekih tkiva usta u zahvaćenom području
Akutni oblik perikoronitisa može dovesti do intenzivnijih simptoma, koji traju tri do četiri dana.
Oni uključuju:
- Intenzivan bol
- Otok strane lice
- Dreniranje gnoja
- Bol prilikom gutanja
- Otečene limfne čvorove na vratu
- Groznicu
U oba slučaja, usled nakupljanja gnoja može se javiti neprijatan zadah iz usta.
Lečenje
Lečenje perikoronitisa se razlikuje u zavisnosti od težine upale, a stomatolog na raspolaganju ima više opcija.
Terapija može podrazumevati čišćenje područja od bakterija, gnoja i drugih nusprodukata, upotrebu antibiotika, medicinske tečnosti za ispiranje usta, hirurško uklanjanje perikoronitisa ili vađenje umnjaka.
Odluka da li je bolja opcija lečenje ili vađenje umnjaka je individualna, a stomatolog procenjuje stanje nakon kliničkog pregleda i analize RTG snimka.
Čišćenje zuba
Prvi korak u lečenju perikoronitisa najčešće je detaljno čišćenje upaljenog područja, kako bi se uklonile baterije, ostaci hrane, gnoj i druge neželjene materije.
Najčešće ova procedura ne zahteva upotrebu anestezije, kratkotrajna je i obavlja se rutinski.
Nakon čišćenja, stomatolog može prepisati upotrebu antibiotika ili antibiotskih tečnosti za ispiranje usta.
Antibiotici
Oralni antibiotici pomažu u uništavanju bakterije koje su dovele do pojave infekcije i perikoronitisa.
Većina antibiotika neselektivno ubija bakterije, što može izazvati određene nus pojave.
Kako bi se one predupredile, važno je strogo se pridržavati uputstva o načinu upotrebe koji je stomatolog prepisao, a savetuje se i upotreba probiotika.
Antibiotik za upalu zuba ni u kom slučaju ne treba uzimati samoinicijativno, već isključivo kada je prepisan od strane stomatologa ili lekara.
Tečnost za ispiranje usta
Osim antibiotika, i tečnosti za ispiranje usta koje sadrži hlorheksidin, lokalni antiseptik, mogu dati dobre rezultate i pomoći u uništavanju štetnih bakterija u ustima.
Upotreba ovih tečnosti sa hlorheksidinom može izazvati promenjen ukus, na primer pojavu gorkog ukusa u ustima, ili prebojenost zuba, što nije razlog za zabrinutost.
Simptomi su privremeni i prestaju brzo nakon primene ovog medicinskog sredstva.
Kao i u slučaju oralnih antibiotika, važno je pridržavati se prepisanog načina upotrebe.
Operacija uklanjanja perikoronitisa
Kada drugi neinvanzivni metodi lečenja perikoronitisa ne daju rezultate, ili se ovo stanje često ponavlja, problematični deo desni koji prekriva zub, operkulum, može se hirurški ukloniti.
Ovo je operacija oralne hirurgije, i obavlja se u lokalnoj anesteziji, a jednom uklonjeno meko tkivo veoma retko ponovo pravi problem.
Ekstrakcija umnjaka
Na kraju, kod stanja koja se ponavljaju, ili umnjaka koji izazivaju i druge tegobe, vađenje umnjaka može biti najbolja opcija.
Postoji nekoliko vrsta vađenja zuba, u zavisnosti od toga u kojoj meri je umnjak iznikao, kao i da li je impaktiran ili ne.
Rutinske operacije izniklih umnjaka su ipak retke u slučaju perikoronitisa, budući da se on javlja upravo kada umnjak i dalje niče.
U tom slučaju, oralni hirurg će napraviti mali rez na desnima kroz koji će umnjak biti najpre usitnjen, a potom i izvađen, nakon čega se rana od zuba zašiva.
Operacija je rutinska, i jedna od najčešće obavljanih u oralnoj hirurgiji, budući da umnjaci tokom i nakon rasta često stvaraju tegobe, pa se procenjuje da se preko 75% ljudi tokom života odluči za njihovo vađenje.
Obavlja se u lokalnoj anesteziji, a pacijent odmah nakon operacije može da se vrati uobičajenim aktivnostima, uz pridržavanje saveta o načinu brige o operisanom zubu, kao i konzumaciju mekane, kašaste hrane.
Vađenje umnjaka u kasnijem životnom dobu, kao što je vađenje umnjaka u 40-im ili 50-im godinama je moguće, no oporavak može biti nešto duži za neke pacijente.
Prirodni lekovi
Kod blagih slučajeva perikoronitisa, neki prirodni, kućni lekovi mogu pomoći u ublažavanju i lečenju simptoma.
Ispiranje mlakim slanim rastvorom može pomoći, kao i pažljivo čišćenje zahvaćenog područja mekanom četkicom za zube, kako bi se uklonio plak i ostaci hrane.
Lekovi za zubobolju koji se kupuju bez recepta mogu pomoći u kupiranju bola, dok će upotreba irigatora za zube dodatno unaprediti higijenu problematične regije.
Pored uobičajenih lekova, primena hladnih obloka sa spoljne strane obraza i drugi prirodni lekovi za zubobolju mogu biti od koristi.
Ukoliko do poboljšanja ne dođe nakon nekoliko dana, poseta stomatologu je neophodna.
Pored toga, ne preporučuje se samostalno lečenje ukoliko su prisutni teški simptomi perikoronitisa.
Uzroci
Perikoronitis se javlja oko umnjaka koji nije uspeo da izraste ili je samo delimično izbio.
Delimično nikli umnjak može ostaviti deo tkiva desni koji prekriva zub i gde sakupljaju čestice hrane i drugi ostaci, stvarajući idealno mesto za razmnožavanje i akumulaciju bakterija.
Neki faktori rizika su poznati, i kod određenih osoba je veća verovatnoća da će se razviti ovo stanje.
Pre svega, perikoronitis se javlja kod umnjaka koji nisu u potpunosti iznikli, i to najčešće tokom dvadesetih godina.
Statistike pokazuju da se oko 81% osoba koje pate od ovog stanja nalazi u ovom životnom dobu.
Višak tkiva desni, trudnoća, loša oralna higijena ili povećan nivo stresa mogu takođe biti faktor rizika, a perikoronitis se podjednako često javlja kod muškaraca i kod žena.
Perikoronitis sam po sebi nije zarazan, ali bakterije koje dovode do njegove pojave mogu se proširiti na druge putem pljuvačke.
Samim tim, osoba sa perikoronitisom može infekciju preneti ljubljenjem, deljenjem pribora za jelo i piće ili peškira.
Dijagnoza
Dijagnoza ovog stanja je relativno jednostavna, i pre svega podrazumeva klinički pregled stomatologa.
Tokom pregleda, stomatolog će potražiti desni koje prekrivaju umanje i znake prisutne infekcije, te na osnovu toga dati preporuku o načinu lečenja.
Ponekada je neophodan ortopan snimak zuba, kako bi se utvrdio položaj umnjaka i procenilo da li je umnjake potrebno izvaditi ili ne.
Komplikacije
Do komplikacija nelečenog perikoronitisa može doći kao i kod svake infekcije, iako ovo nije čest slučaj.
Ponekad se infekcija može prošititi i izazvati otok i bol u drugim delovima vilice, glave i vrata.
Jedna od komplikacija može biti i trizmus, odnosno otežano otvaranje usta usled problema sa viličnim zglobom.
Osim trizmusa, pojava apscesa zuba je takođe moguća.
Najozbiljnije, ali veoma retke komplikacije perikoronitisa mogu biti opasne po život. To su Ludvigova angina i trovanje krvi, odnosno sepsa.
Prevencija
Prave prevencije ovog stanja nema, budući da se na rast umnjaka ne može uticati.
Održavanje dobre oralne higijene jedan je od načina da se smanji nakupljanje bakterija u ustima i rizik od infekcije.
U ovome mogu od koristi biti aparati za ispiranje zuba, zubni konac, interdentalne četkice, tečnosti ili ulja za ispiranje usta.
Redovnim stomatološkim pregledima na vreme se mogu uočiti gotovo sve promene na zubima, pa i početak nicanja umnjaka, te ukoliko stomatolog proceni da je najbolje rešenje umnjake izvaditi, ovo može sprečiti pojavu perikoronitisa.
Zaključak
Perikoronitis je jedna od komplikacija rasta umnjaka i predstavlja bakterijsku infekciju koja javlja se na umnjaku koji još uvek nije u potpunosti iznikao.
Najčešće podrazumeva da je deo zuba prekriven desnima, a kao drugi simptomi mogu se javiti otok, bol, nelagoda, neprijatan zadah i drugi simptomi.
Ovo stanje može biti akutno, ili se ponavljati tokom nekoliko meseci. Ako umnjak u potpunosti izraste ili se u međuvremenu izvadi, do perikoronitisa više neće dolaziti.
Perikoronitis najčešće ne izaziva dugoročne posledice, no netretirana infekcija može dovesti do komplikacija.