Rektalni tenzemi: Šta čest nagon za stolicom može da znači?

Sveže informacije

Tenzemi predstavljaju hitan i čest nagon za stolicom, čak i kada su creva prazna, odnosno takozvani lažni nagon za stolicom.

Rektalni tenzemi mogu da uključuju naprezanje i nelagodu tokom pražnjenja creva, samo kako bi se izbacila mala količina stolice.

Iako su creva prazna, nagon za pražnjenjem creva ne prestaje, pa se mogu javiti simptomi poput pritiska, bola, grčeva i osećaja punoće.

Tenzemi mogu biti uzrokovani različitim gastrointestinalnim poremećajima kao što su zatvor, inflamatorne bolesti creva, hemoroidi, infekcije i rak debelog creva.

U ovom članku govorimo o rektalnim tenzemima, odnosno čestom nagonu za stolicom, i objasnićemo koji su najčešći uzroci, načini dijagnostike i lečenja i druge važne teme povezane sa ovim veoma nelagodnim simptomom.

Šta je čest nagon za stolicom?

Kao što je prethodno objašnjeno, rektalni tenzemi predstavljaju stanje kod kog se javlja čest osećaj potrebe za pražnjenjem creva, čak iako su creva prazna.

Rektalni tenzemi nisu bolest, već simptom drugog stanja koji dovodi do ovog izuzetno neprijatnog osećaja.

U svakom slučaju, osećaj stalne potrebe za stolicom nije prirodan i normalan, i može da predstavlja znak da nešto nije u redu sa varenjem, bilo da je u pitanju funkcionalni ili organski poremećaj.

Simptomi tenzema uključuju:

  • Čest nagon za pražnjenjem creva
  • Osećaj hitne potrebe za velikom nuždom
  • Naprezanje, nelagodnost i bol tokom pražnjenja creva
  • Izbacivanje veoma male količine stolice
  • Osećaj da creva nisu u potpunosti prazna

Pored ovih mogu biti prisutni i drugi simptomi, kao što su bol u stomaku, krv u stolici, sluz u stolici, groznica, mučnina ili povraćanje.

Razlika između rektalnih tenzema i sličnih stanja

Rektalni tenzemi se često mešaju sa drugim poremećajima pražnjenja creva jer imaju slične simptome, poput učestalog odlaska u toalet ili osećaja nelagodnosti u analnoj regiji.

Ipak, u pitanju su različita stanja sa različitim mehanizmima nastanka i kliničkim značenjem.

Rektalni tenzemi i dijareja

Dijareja podrazumeva često pražnjenje creva, koju prati tečna ili kašasta stolica usled ubrzanog prolaska sadržaja kroz creva.

Za razliku od toga, rektalni tenzemi podrazumevaju snažan nagon za pražnjenjem i onda kada u rektumu gotovo da nema sadržaja, pa se izbacuje mala količina stolice ili se pražnjenje uopšte ne dogodi.

Upravo iz ovog razloga, tenzemi se često opisuju i kao nagon za stolicom bez stolice.

Razlikovanje rektalnih tenzema od sličnih stanja važno je za pravilnu dijagnostiku i izbor adekvatnog lečenja, jer se lečenje značajno razlikuje u zavisnosti od osnovnog uzroka.

Rektalni tenzemi i zatvor

Zatvor se karakteriše retkim pražnjenjem creva, tvrdom stolicom i otežanim izbacivanjem sadržaja.

Iako zatvor može biti uzrok tenzema zbog pritiska na rektum, sam osećaj tenzema razlikuje se po tome što je prisutan i nakon pokušaja pražnjenja, uz izražen osećaj da potreba za stolicom ne prestaje.

Drugim rečima, tenzeme karakteriše stalni nagon na stolicu koji ne prestaje.

Rektalni tenzemi i osećaj nepotpunog pražnjenja

Osećaj nepotpunog pražnjenja javlja se kada nakon stolice postoji subjektivni utisak da deo sadržaja još uvek ostaje u crevima.

Kod rektalnih tenzema, nagon za pražnjenjem je često intenzivniji, uporniji i može biti praćen bolom, grčevima ili pritiskom, čak i kada objektivno nema zaostalog sadržaja u rektumu.

Ovo često stvara lažni nagon za stolicu.

Rektalni tenzemi i iritacija analne regije

Iritacija anusa, poput one kod hemoroida, fisura ili lokalne upale, može izazvati nelagodnost i lažni osećaj potrebe za pražnjenjem.

Međutim, kod ovih stanja dominantni su lokalni simptomi, poput bola, peckanja ili svraba anusa, dok su rektalni tenzemi najčešće posledica poremećaja u samom rektumu ili debelom crevu.

Uzroci

Zatvor je čest razlog osećaja pritiska na debelo crevo i rektum. Ukoliko to nije uzrok, rektalni tenzemi mogu biti znak da deo digestivnog trakta ne funkcioniše pravilno.

Stanja koja mogu dovesti do učestalog nagona za stolicom su brojna, uključujući sledeća stanja:

  • Inflamatorne bolesti creva. U inflamatorne bolesti creva spadaju Kronova bolest i ulcerozni kolitis i predstavljaju hronične upale delova ili celog digestivnog trakta i najčešći su uzrok tenzema. Inflamatorne bolesti creva dovode do pojave čireva i ožiljaka na crevima, što može otežati njihovo pražnjenje i izazvati simptome poput tenzema.
  • Infekcija debelog creva. Bakterijske, virusne ili parazitske infekcije u debelom crevu mogu izazvati upalu i tešku dijareju. Inflamacija i iritacija debelog creva ili anusa mogu dovesti do čestog nagona za stolicom.‌ Upala takođe može biti izazvana celijakijom, alergijom na gluten. Bol debelog creva jedan je od čestih simptoma infekcije i upale.
  • Sindrom nervoznih creva. IBS ili nervozna creva, mogu imati različite simptome, uključujući i tenzeme. Ovo stanje podrazumeva funkcionalni poremećaj, odnosno osobe koje pate od ovog stanja nemaju organske poremećaje.
  • Poremećaj pokreta creva. Kako bi se pravilno varila i potom napustila telo, hrana se mora kretati kroz digestivni trakt. Kod poremećaja motiliteta usled nepravilnog funkcionisanja nerava i mišića u digestivnom traktu mogu se javiti neobične kontrakcije, što dovodi do različitih simptoma, uključujući zatvor, dijareju ili tenzeme.
  • Hemoroidi. Hemoroidi mogu izazvati upalu, što može biti uzrok pojave tenzema. Pored toga, spoljni hemoroidi mogu stvoriti osećaj pritiska koji je gotovo identičan potrebi za pražnjenjem creva.
  • Prolaps rektuma. Do rektalnog prolapsa dolazi kada završni deo debelog creva, rektum, izađe iz analnog otvora usled slabljenja mišića koji ga drže na mestu. Iako podseća na hemoroide i može izazivati slične simptome, prolaps rektuma obično ne prolazi bez lečenja i operacije u nekim slučajevima.
  • Proktitis. Proktitis predstavlja upalu kože koja oblaže rektum i može biti komplikacija upalnih procesa koji pogađaju creva, ili posledica polno prenosivih infekcija poput hlamidije ili gonoreje.
  • Anorektalni apsces. Apsces ili gnojna kesa je posledica infekcije. Kada se apsces razvije u rektumu ili oko analnog otvora, analni ili anorektalni apsces može dovesti do bola, otoka, pritiska i lažne potrebe za pražnjenjem creva.
  • Kolorektalni karcinom. Kolorektalni karcinom može dovesti do izraslina kao što su polipi ili tumori u rektumu, a simptomi tenzema javljaju se usled povećanog pritiska u ovoj regiji. Ova stanja ponekad su praćena i tankom stolicom, pojavom krvi ili crne stolice.

Lekovi koji mogu izazvati ili pogoršati tenzeme

Pojava ili pogoršanje rektalnih tenzema može biti povezana i sa upotrebom određenih lekova koji utiču na motilitet creva, sastav stolice ili sluzokožu digestivnog trakta.

Ovi lekovi ne moraju biti direktan uzrok, ali kod osetljivih osoba mogu doprineti razvoju simptoma.

Neki od lekova koji mogu izazvati ili pogoršati tegobe su:

  • Laksativi: Dugotrajna ili nekontrolisana upotreba može dovesti do iritacije sluzokože debelog creva i poremećaja prirodnog refleksa pražnjenja, što se može ispoljiti lažnim nagonima za stolicom. Ovo uključuje lekove, ali i prirodne laksative poput magnezijuma ili ricinusovog ulja.
  • Antibiotici: Mogu narušiti ravnotežu crevne mikrobiote i izazvati dijareju, upalu sluzokože ili infekcije poput Clostridium difficile, koje su često praćene tenzemima.
  • Opioidni analgetici: Jaki lekovi protiv bolova usporavaju peristaltiku creva i često dovode do zatvora i osećaja nepotpunog pražnjenja, što može izazvati ili pogoršati tenzeme.
  • Antiholinergici: Utiču na nervnu regulaciju digestivnog trakta i mogu izazvati zatvor i poremećaj pražnjenja creva.
  • Antidepresivi i antipsihotici: Pojedini lekovi iz ovih grupa mogu menjati motilitet creva i povećati rizik od zatvora ili funkcionalnih poremećaja pražnjenja.
  • Nesteroidni antiinflamatorni lekovi: Mogu izazvati iritaciju i upalu sluzokože digestivnog trakta, što ponekad može izazvati lažne nagone za stolicom.
  • Preparati gvožđa: Često uzrokuju zatvor i promene u konzistenciji stolice, što može doprineti osećaju nepotpunog pražnjenja.

Ukoliko se tenzemi jave nakon uvođenja nove terapije ili se pogoršaju tokom uzimanja određenog leka, važno je o tome obavestiti lekara ili farmaceuta.

Ipak, samostalno prekidanje terapije se ne preporučuje, već se po potrebi može razmotriti prilagođavanje doze ili zamena leka odgovarajućom alternativom.

Dijagnostika

Uzroci čestog nagona za stolicom mogu biti veoma ozbiljni, pa je pravilno i pravovremeno postavljanje dijagnoze i otpočinjanje sa eventualnom terapijom od velikog značaja.

Pronalaženje uzroka rektalnih tenzema počinje fizičkim pregledom i uzimanjem detaljne anamneze od strane doktora specijalizovanog za bolesti koje pogađaju digestivni trakt, gastroenterologa.

Nakon toga dostupne su različite dijagnostičke procedure kako bi se utvrdio uzrok i postavila dijagnoza.

Na osnovu prisutnih simptoma doktor će proceniti i predložiti naredne korake.

Neki od testova, pregleda i analiza koji se često koriste kod pronalaženja uzroka tenzema su:

U nekim slučajevima, tokom kolonoskopije ili gastroskopije može biti neophodno uzimanje uzorka tkiva za biopsiju kako bi se postavila definitivna dijagnoza, posebno u slučaju polipa i drugih patoloških promena.

Ukoliko nijedan od testova i pregleda ne ukazuje na organske i strukturne poremećaje a tegobe su hronično prisutne, može se postaviti dijagnoza funkcionalnog poremećaja, odnosno sindroma nervoznih creva.

Lečenje

Način lečenja tenzema zavisi od uzroka koji dovodi do ovog stanja i osećaja česte ili stalne potrebe za odlaskom u toalet.

Prirodni i kućni lekovi

Ukoliko su uzrok tegoba inflamatorne bolesti creva, nervozna creva, zatvor ili poremećaj motiliteta, određenim promenama u ishrani i načinu života njihovi simptomi se mogu smanjiti.

Promene režima ishrane

Ishrana bogata vlaknima jedan je od najboljih načina za ublažavanje tenzema koji su uzrokovani sindromom nervoznih creva ili zatvorom.

Unosom najmanje 20 grama vlakana svakog dana daje stolici dodatni volumen i učiniti je mekšom, što će olakšati njen prolaz kroz creva i izbacivanje.

Ukoliko su tenzemi izazvani inflamatornim bolestima creva, povećan unos vlakana zapravo može pogoršati simptome kod nekih ljudi.

Način ishrane kod Kronove bolesti i ulceroznog kolitisa razlikuje se od osobe, pa svaka osoba mora uz konsultaciju sa doktorom da pronađe režim i namirnice koje joj odgovaraju.

Povećan unos tečnosti

Adekvatno hidriranje je od izuzetnog značaja za normalno varenje, ali i brojne druge procese koji se odvijaju u organizmu.

Zapravo, povećan unos tečnosti jedan je od prvih i najjednostavnijih prirodnih lekova za zatvor.

Na to koliko vode treba piti dnevno utiču brojni faktori, kao što su pol, fizička aktivnost, telesna masa, vremenske prilike i klima, zdravstveno stanje i drugi.

Prema opštim preporukama žene bi trebalo da unose 2.7 litara tečnosti svakog dana, dok je preporučen unos za muški pol 3.7 litara.

Ovo uključuje vodu, ali i nezaslađene čajeve uključujući i zeleni čaj, kao i tečnosti u voću i povrću.

Konzumacija sirovog voća i povrća može biti posebno korisna, budući da osim tečnosti, ono donosi i vlakna, ali i važne vitamine i minerale.

Pored toga, priprema nekih sokova u kućnim uslovima, poput soka od suvih šljiva, krušaka ili jabuka može pomoći kod rešavanja problema sa zatvorom.

Ove namirnice su bogate vlaknima, ali i sorbitolom, vrstom šećernog alkohola koji ima laksativno dejstvo, što ih čini odličnim sastojkom napitka protiv zatvora.

Povećana fizička aktivnost

Povećana fizička aktivnost dovodi do poboljšanja crevne peristaltike, odnosno do stimulisanja pokreta creva.

Redovno vežbanje, hod i sve druge fizičke aktivnosti pružaju brojne prednosti, uključujući i olakšano pražnjenje creva, i mogu biti prirodan i jednostavan lek za čest poziv za pražnjenje creva.

Fizička aktivnost može naročito biti korisna kod ljudi koji pate od nervoznih creva ili zatvora.

Medicinski tretmani

Neki od uzroka čestog nagona za stolicom zahtevaju ozbiljne medicinske tretmane, koji se razlikuju od uzroka koji dovodi do pojave ovog simptoma.

Inflamatorne bolesti creva

Inflamatorne bolesti creva ne mogu se izlečiti, već je cilj terapije da se smanji upala u digestivnom traktu i simptomi drže pod kontrolom.

Osim promenjenog režima ishrane, osobe koje pate od ulceroznog kolitisa ili Kronove bolesti često koriste lekove kao što su antiinflamatorni lekovi, poput kortikosteroida i aminosalicilata, antibiotici ili imunosupresanti.

Drugi lekovi koji tretiraju specifične simptome takođe mogu biti prepisani od strane doktora. Ovo uključuje lekove protiv mučnine i povraćanja, dijareje, gorušice i druge.

Infekcije

Ukoliko su rektalni tenzemi izazvani infekcijom digestivnog trakta, lečenje obično podrazumeva upotrebu antibiotika.

Većina seksualno prenosivih bolesti koje mogu biti uzrok takođe se tretira antibioticima.

Sa druge strane, antibiotici nisu efikasni u borbi protiv virusnih infekcija.

Tokom upotrebe antibiotika preporučuje se primena probiotika, kako bi se očuvale dobre bakterije i sprečile moguće tegobe sa varenjem.

Antibiotike i probiotike neophodno je uzimati sa vremenskim razmakom od najmanje dva sata, a istraživanja sugerišu da nije od ključnog značaja da li se uzimaju probiotici na prazan ili pun stomak.

Zatvor

U slučajevima kada je zatvor uzrok tenzema, različiti lekovi i dodaci mogu biti od koristi.

Oni uključuju laksative, omekšivače stolice ili dodatke na bazi vlakana.

Ipak, laksative ne bi trebalo koristiti duži vremenski period, budući da oni mogu dovesti do pojave hroničnog zatvora.

Kada posetiti lekara?

Povremeni osećaj nelagodnosti ili lažni nagoni na stolicu ne moraju nužno ukazivati na ozbiljan zdravstveni problem.

Ipak, ukoliko se rektalni tenzemi javljaju učestalo, traju duže vreme ili se pogoršavaju, neophodno je posetiti lekara radi dodatnih provera.

Posebno je važno javiti se lekaru u sledećim situacijama:

  • Kada čest nagon za stolicom traje duže od nekoliko dana ili se ponavlja bez jasnog uzroka
  • Kada se javljaju česte stolice a nije proliv tokom dužeg vremena
  • Ukoliko je prisutan bol u stomaku ili rektumu koji ne prolazi
  • U slučaju pojave krvi, sluzi ili gnoja u stolici
  • Ukoliko dođe do neobjašnjivog gubitka telesne mase, malaksalosti ili povišene telesne temperature
  • Ukoliko su prisutni simptomi poput vrtoglavice, slabosti ili znaci anemije
  • Kada postoji porodična istorija inflamatornih bolesti creva ili kolorektalnog karcinoma
  • Ukoliko se simptomi javljaju kod starijih osoba ili se prvi put pojavljuju nakon 50. godine života

Pravovremena poseta lekaru omogućava ranije otkrivanje uzroka rektalnih tenzema i započinjanje odgovarajućeg lečenja, čime se značajno smanjuje rizik od komplikacija.

Život sa hroničnim tenzemima

Hronični rektalni tenzemi mogu znatno otežati svakodnevicu, ali uz pravilne strategije moguće je smanjiti nelagodnost i poboljšati kvalitet života.

U nastavku slede praktični pristupi koji pomažu u smanjenju simptoma i očuvanju psihičkog i fizičkog zdravlja:

  • Planiranje odlazaka u toalet: Pravljenje rutine pražnjenja creva može pomoći u smanjenju iznenadnih tenzema. Odlazak u toalet u određeno vreme svakog dana, na primer nakon obroka kada je crevna peristaltika najaktivnija, može biti od velike koristi.
  • Prilagođena ishrana: Biranje lako svarljivih namirnica, dovoljan unos vlakana i tečnosti, te izbegavanje hrane koja iritira creva može značajno smanjiti učestalost tenzema. Kuvano povrće, integralne žitarice, fermentisani proizvodi i druga hrana bogata probioticima pomaže da se smanje tegobe sa varenjem.
  • Redovna fizička aktivnost: Lagane vežbe, hodanje, joga ili pilates poboljšavaju pokretljivost creva i smanjuju napetost u stomaku i karličnom području. Čak i kratke šetnje više puta dnevno mogu pomoći.
  • Tehnike relaksacije i kontrola stresa: Stres može pogoršati simptome, naročito kod sindroma nervoznih creva. Tehnike disanja, meditacija i progresivno opuštanje mišića mogu doprineti smanjenju učestalosti tenzema.
  • Edukacija i praćenje simptoma: Vođenje dnevnika ishrane i pražnjenja creva, omogućava otkrivanje okidača simptoma i pomaže da se ishrana prilagodi individualnoj reakciji organizma.

Iako prethodno pomenute mere verovatno neće u potpunosti ukloniti tenzeme, njihova kombinacija omogućava bolje upravljanje simptomima, smanjenje nelagodnosti i očuvanje normalnih svakodnevnih aktivnosti.

Zaključak

Čest nagon za stolicom, odnosno rektalni tenzemi, su simptom koji može ukazivati na ozbiljan zdravstveni problem koji pogađa sistem organa za varenje.

Najčešći uzrok ovog neprijatnog stanja su inflamatorne bolesti creva, grupa bolesti koja zahteva ozbiljno lečenje.

Drugi uzroci uključuju zatvor, tešku dijareju, hemoroide, prolaps rektuma, infekcije, rak debelog creva i druge.

Način lečenja direktno zavisi od uzroka koji dovodi do lažnog nagona za stolicom, a ukoliko je ovaj simptom prisutan duži vremenski period neophodno je javljanje doktoru.