Ishrana kod heliko bakterije: Šta jesti, a šta izbegavati?

Sveže informacije

Ishrana kod heliko bakterije podrazumeva eliminisanje hrane koja stimuliše lučenje želudačne kiseline, kao i namirnica i pića koja iritiraju sluzokožu želuca.

Strateškim izborom hrane i pića može se pomoći u smanjenju razvoja bakterija u digestivnom traktu, ali pre svega mogu se smanjiti neprijatni simptomi koje ova infekcija može izazvati, kao što su bol ili nadimanje.

Osim što može biti neprijatna i izazvati tegobe, infekcija heliko bakterijom je vodeći uzrok čira na želucu i raka želuca, a može izazvati i druge komplikacije o kojima će biti reči u nastavku.

U ovom članku govorimo o režimu ishrane kod infekcije heliko bakterijom, odnosno koja je to hrana koja smeta osobama koje pate od ovog stanja, ali i koje hrane je poželjno uključiti kako bi se povećala efikasnost lečenja.

Šta je heliko bakterija?

Helicobacter pylori, odnosno heliko bakterija, nastanjuje gornji deo gastrointestinalnog trakta obično izazivajući gastritis, no takođe je i jedan od glavnih uzročnika čira na želucu.

Pored toga, iako retko, heliko bakterija može dovesti do nedostatka vitamina B12, anemije, dijabetesa, masne jetre ili raka želuca.

Smatra se da je čak 90% svih slučajeva pojave čira na želucu uzrokovano infekcijom heliko bakterijom, kao i 80 do 90% slučajeva raka želuca.

Samim tim, neophodno je pristupiti lečenju odmah po postavljanju dijagnoze.

Lečenje podrazumeva upotrebu antibiotika za heliko bakteriju, a u nekim slučajevima i drugih lekova poput inhibitora protonske pumpe i H2 blokatora, koji dovode do smanjenja želudačne kiseline.

Famotidin je najčešće korišćen lek iz grupe H2 blokatora, dok su Nolpaza i Controloc obično prvi izbor kada je reč o lekovima iz grupe IPP.

Poređenje ovih lekova, odnosno odgovor na pitanje Nolpaza ili Famotidin, može se pronaći u odvojenom članku u kom smo se detaljno bavili ovom temom.

Bizmut subsalicilat takođe može biti korišćen tokom lečenja infekcije heliko bakterijom, budući da može povećati efikasnost antibiotika i pomoći kod smanjenja mučnine, vraćanja kiseline, dijareje, i drugih probavnih tegoba.

Tokom antibiotske terapije obično se preporučuje upotreba probiotika koji će očuvati dobre bakterije u crevima. Razmak od dva sata između uzimanja probiotika i antibiotika je neophodan kako bi se očuvale korisne bakterije u probiotiku.

Da li se probiotik uzima pre ili posle jela, prema istraživanjima ne igra toliko veliku ulogu.

Režim ishrane kod heliko bakterije može doprineti efikasnosti lečenja i smanjiti tegobe na prirodan način, pa se pridržavanje smernica koje slede savetuje osobama tokom terapije i lečenja.

Režim ishrane kod heliko bakterije

Ishrana kod heliko bakterije može u značajnoj meri smanjiti tegobe i poboljšati učinkovitost antibiotske terapije.

Ipak, mala je verovatnoća da će se samo promenom režima ishrane suzbiti infekcija.

Budući da heliko bakterija značajno povećava rizik od nastanka čira na želucu ili čira na dvanaestopalačnom crevu, kao i hroničnog gastritisa, pridržavanje smernica koje slede preporučuje se isključivo kao dodatak medicinskoj terapiji koja podrazumeva upotrebu antibiotika.

Određene namirnice, posebno one bogate vitaminom C, mogu pomoći u prevenciji i lečenju heliko bakterije, a različite studije pokazuju da povećan unos voća može smanjiti rizik od nastanka raka želuca do 33%.

Bonus: Preuzmite besplatni sedmodnevni jelovnik kod heliko bakterije.

Zahvaljujući visokom sadržaju antioksidansa, voće i povrće smanjuje oksidativni stres, štiteći na taj način sluzokožu želuca.

Osobe kod kojih se kao komplikacija infekcije razvije čir na želucu trebalo bi da smanje unos kofeina i alkohola, a povećaju unos voća i povrća, kao i vlakana i probiotika.

Na ovaj način podstiče se lečenje čira ali i sprečavanje komplikacija, kao što je pucanje čira na želucu.

Na kraju, beli, zeleni, crni i oolong čaj mogu da smanje rast i razvoj heliko bakterije, bez negativnog uticaja na dobre bakterije koje nastanjuju digestivni trakt.

U nastavku slede konkretne preporuke o tome koje hrane bi trebalo izbegavati, a koje bi trebalo povećati u ishrani tokom lečenja heliko bakterije.

Koje hrane izbegavati tokom infekcije heliko bakterijom

Hrana i pića koja bi trebalo izbegavati tokom lečenja heliko bakterije pre svega uključuju one koje mogu dovesti do iritacije želuca, stimulisati lučenje želudačne kiseline i dovesti do povećanja upale.

Iako se ne može reći da postoji apsolutno zabranjena hrana za heliko bakteriju, unos namirnica, napitaka i sastojaka koji slede bi trebalo svesti na minimum ili potpuno isključiti iz ishrane do završetka lečenja i potpunog oporavka od infekcije.

Kofein

Pića i hrane poput kafe, čokolade i nekih sportskih i energetskih napitaka sadrže kofein, koji može smetati osobama sa heliko bakterijom.

Iako nije neophodno u potpunosti isključiti ga, preporučuje se smanjen unos kofeina budući da on može pogoršati tegobe na nekoliko načina.

Pre svega, kofein podstiče lučenje želudačne kiseline, koja može dovesti do iritacije i oštećenja sluzokože želuca, pogoršavajući na taj način tegobe i povećavajući rizik od komplikacija.

Osim toga, sam kofein može iritirati sluznicu želuca, što može biti problem kod osoba sa gastritisom ili čirom na želucu ili dvanestopalačnom crevu, zbog čega se upotreba kofeina ograničava na režimu ishrane za gastritis.

Kofein može stupiti u interakciju sa antibioticima ili lekovima za smanjenje želudačne kiseline, smanjujući na taj način njihov efekat.

Sokovi i gazirana pića

Sokovi i gazirana pića mogu biti veoma kisela, što može pogoršati iritaciju želuca i dovesti do bola ili vraćanja kiseline.

Gazirana pića sadrže ugljen-dioksid, gas koji može dovesti do nadimanja i osećaja nadutosti stomaka, pogoršavajući na taj način tegobe.

Na kraju, sokovi i gazirani napici obično sadrže veliku količinu šećera koji može pogodovati razvoju patogena.

Alkohol

Poznato je da alkohol iritira sluzokožu želuca i povećava upalu, što je posebno problematično za osobe sa infekcijom heliko bakterijom koje pate od gastritisa.

Konzumiranje alkohola tokom infekcije ovom bakterijom može dovesti do nelagode, bola i pogoršanja simptoma gastritisa. Osim toga, alkohol može dovesti i do pojave gastritisa.

Pored toga, alkohol podstiče lučenje želudačnih sokova, koji povećavaju rizik od gorušice i tegoba sa varenjem.

Kako alkohol suši usta i smanjuje lučenje pljuvačke, upotreba alkohola tokom infekcije može pogoršati zadah kod heliko bakterije.

Kiselo voće

Kiselo voće kao što su limun, pomorandža, ananas ili paradajz mogu biti okidač za pojavu bola ili refluksa kiseline.

Oštećena sluzokoža usled infekcije dodatno je osetljiva, pa se unosom kisele hrane lako može izazvati pogoršavanje tegoba.

Limun, koji se često pogrešno smatra dobrim izborom budući da je bogat vitaminom C i antioksidansima, može biti posebno rizičan jer njegova visoka kiselost može dodatno iritirati već oštećenu sluzokožu želuca kod osoba sa heliko bakterijom.

Limunska kiselina direktno snižava pH vrednost želudačnog sadržaja, što može pojačati osećaj peckanja, bola ili gorušice, naročito kod osoba koje već imaju gastritis ili čir.

Sličan efekat može imati i limunada, čak i kada je razblažena vodom.

Iako se često doživljava kao zdrav osvežavajući napitak, limunada zadržava kiselost i može stimulisati lučenje želudačne kiseline.

Industrijske limunade su posebno loš izbor, jer najčešće sadrže šećer, veštačke kiseline i ugljen-dioksid, koji mogu doprineti nadimanju i pogoršanju simptoma.

Kod blažih oblika infekcije i nakon završetka terapije, male količine limuna ili limunade se mogu umereno koristiti i polako uvoditi ukoliko ne izazivaju pogoršanje simptoma, ali se tokom aktivne infekcije i lečenja preporučuje njihovo izbegavanje.

Određeni začini

Neki začini i sosevi, kao što su biber, beli luk, senf, kečap, majonez, soja sos i slični začini mogu iritirati želudac i pogoršati simptome.

Ipak, nije potrebno isključiti sve začine iz ishrane tokom lečenja heliko bakterije, a nešto kasnije biće reči o tome koji su to začini koji ne samo što mogu poboljšati ukus jela tokom ovog perioda, već mogu biti korisni u povećanju efikasnosti terapije.

Loše masti

Zasićene i trans masti mogu biti teške za varenje i produžavaju vreme zadržavanja hrane u želucu.

Izvori zasićenih masti su pre svega životinjske masti koje se mogu naći u masnom mesu i punomasnim mlečnim proizvodima, a velika količina zasićenih masti nalazi se i u kokosovom ulju i sličnim proizvodima od kokosa.

Kada je reč o trans mastima, koje se mogu sresti i pod nazivom hidrogenizovane masti, one se smatraju najštetnijom vrstom masti, koje bi svaka osoba trebalo da u potpunosti isključi iz svoje ishrane, a ne samo osobe koje pate od infekcije heliko bakterijom.

Trans masti mogu se naći u margarinu, ali i većini keksa, smrznutih pica, kokicama za mikrotalasnu rernu, smrznutom pecivu i lisnatom testu.

Unos prevelike količine masti može dovesti do pojave žute stolice i dijareje.

Ipak, trebalo bi napomenuti da boja stolice kod heliko bakterije obično nije promenjena usled same infekcije.

Mesne prerađevine i gotova jela

Mesne prerađevine, suhomesnati proizvodi, gotova jela i konzervirana hrana najčešće sadrže velike količine soli, zasićenih masti, konzervanasa i različitih aditiva koji mogu da iritiraju sluzokožu želuca i creva, čime se dodatno podstiče upalni proces.

Ovakvi proizvodi često su nutritivno siromašni, a istovremeno teško svarljivi, što može dovesti do osećaja težine, mučnine ili pojačanog bola u gornjem delu stomaka.

Štaviše, pojedini aditivi prisutni u ovim proizvodima nalaze se na listi čestih intolerancija na hranu, pa njihov unos može izazvati ili pojačati nadutost, grčeve i druge digestivne tegobe, naročito tokom aktivne upale ili lečenja.

Poseban problem predstavlja slanina, koja je izrazito masna i spada u prerađeno meso, a često se konzumira na ovim prostorima.

Visok sadržaj zasićenih masti u slanini može usporiti pražnjenje želuca i podstaći pojačano lučenje želudačne kiseline, što može pogoršati simptome poput gorušice i nelagodnosti.

Pored toga, slanina često sadrži nitrate i nitrite, koji kod osetljivih osoba mogu iritirati digestivni trakt i pogoršati tegobe.

Šta jesti tokom lečenja infekcije heliko bakterijom

Za razliku od prethodno pomenutih namirnica, namirnice koje slede mogu dovesti do olakšanja tegoba i povećavanja efikasnosti lečenja infekcije heliko bakterijom.

Probiotici

Probiotici su dobre bakterije koje nastanjuju creva, i prirodno su prisutne u fermentisanim namirnicama, kao što su jogurt i kefir, kombuha, turšija, tempeh, kiseli kupus, soja sos i drugi fermentisani proizvodi od soje, hleb od kiselog testa i drugi.

Pored toga, probiotici su dostupni i u formi suplementa, najčešće u kapsulama.

Zdrava crevna flora pomaže da se organizam izbori sa heliko bakterijom i smanjuje neželjene efekte antibiotika, koji mogu uključivati zatvor ili dijareju.

Prebiotici, koji se nalaze u namirnicama bogatim vlaknima, služe kao hrana dobrim bakterijama pa bi njihov unos trebalo povećati u ovom periodu.

Posebno korisna vrsta vlakana može biti inulin, koja može pomoći u smanjenju upale u crevima.

Zdrave masti

Zdravim mastima smatraju se nezasićene masti, koje se nalaze pre svega u namirnicama biljnog porekla i masnoj ribi.

Dobri izvori zdravih masti uključuju:

  • Orašaste plodove i semenke
  • Avokado
  • Masnu ribu
  • Masline i maslinovo ulje
  • Soju

Posebno korisnim u lečenju heliko bakterije smatraju se omega-3 masne kiseline, koje se mogu naći u masnoj ribi kao što je losos, skuša, sardina, pastrmka i druge.

Osim u namirnicama životinjskog porekla, omega-3 masne kiseline nalaze se u biljnim namirnicama kao što su mleveni lan i chia seme, orasi i alge, a dostupni su i suplementi na bazi ribljeg ulja ili algi.

Pored toga, bademi sadrže veću količinu vitamina E, koji može unaprediti imuni odgovor organizma te pomoći u borbi protiv infekcije.

Voće i povrće

Nekiselo voće i povrće izuzetno je važno tokom lečenja heliko bakterije, budući da je bogato antioksidansima, vitaminima, mineralima i vlaknima, što će pomoći u borbi protiv infekcije.

Bobičasto voće, jabuke, banane, papaja i drugo voće pokazalo se kao posebno korisno tokom terapije.

Banane kod infekcije heliko bakterijom mogu smanjiti kiselost želuca i pomoći u regeneraciji sluzokože, zahvaljujući različitim nutrijentima poput prebiotskih vlakana, kalijuma ili lektina.

Kada je reč o povrću, šargarepa, boranija, špargla, tikvice, bundeva i zeleno lisnato povrće su odličan izbor.

Posebno korisno povrće mogu biti krstašice poput brokolija, karfiola i kupusa, o kojima će biti reči u nastavku.

Pečurka lavlja griva, kako sveža, tako i u formi suplementa u prahu ili kapsulama može biti od koristi kod lečenja infekcije zahvaljujući svojim antiupalnim i antioksidativnim svojstvima.

Brokoli, karfiol i kupus

Brokoli, karfiol i kupus sadrže jedinjenje koje se naziva sulforafan i koje pomaže u prevenciji raka i borbi protiv heliko bakterije.

Osim što pomažu u ubijanju bakterija, mogu pomoći i u smanjenju bola, jednog od čestih simptoma infekcije.

Budući da su sirove kupusnjače teške za varenje, važno je pre konzumacije termički ih obraditi. Kako bi se zadržala što veća količina zdravih nutrijenata, najbolji način pripreme je kuvanje na pari.

Nemasni izvori proteina

Proteini su neophodni za oporavak i obnavljanje tkiva, a osim toga pružaju i osećaj sitosti.

Tokom lečenja trebalo bi birati nemasne izvore proteina, kao što su belo pileće i ćureće meso i riba, ali i biljni izvori proteina, koji uključuju tofu i mahunarke poput pasulja, sočiva, leblebija ili soje.

Ove hrane mogu se pripremiti na različite načine, no trebalo bi izbegavati prženje, već ih pripremati uz upotrebu što manje ulja ili kuvanjem.

Čaj i med

Različite studije bavile su se zdravstvenim koristima zelenog čaja i pokazale da je zeleni čaj za heliko bakteriju efikasan način prevencije, kao i da potencijalno može pomoći tokom lečenja.

Koristi zelenog čaja dolaze pre svega od njegovih antioksidativnih svojstava koje ima zahvaljujući obilju polifenola. Osim heliko bakterije, zeleni čaj pokazao se efikasnim i u borbi protiv kandide u crevima i drugih bakterija, kao i kod slučajeva trovanja hranom.

Studija iz 2017. godine pokazala je da redovna konzumacija meda može dovesti do smanjenja rizika od infekcije heliko bakterijom.

Začini

Ranije je objašnjeno kako ljuti začini mogu pogoršati tegobe infekcije heliko bakterijom, ali ne smatraju se svi začini štetnim tokom perioda lečenja.

Šta više, različite studije i istraživanja pokazala su da dodavanje određenih biljnih začina hrani može pomoći u suzbijanju infekcije.

Začini koji su se izdvojili kao najpotentniji, odnosno najefikasniji u smanjenju broja bakterija su kurkuma, kumin, ćurekot, đumbir i svež peršun.

Za najbolju efikasnost kurkume i iskorišćenje svih zdravstvenih koristi, važno je kako se koristi kurkuma u prahu.

Najjednostavniji način unapređenja biodostupnosti kurkumina iz kurkume je kombinovanje sa crnim biberom, zagrevanje i konzumacija sa zdravim mastima.

Koristi koje ovi začini pružaju dolaze zahvaljujući antioksidansima, koji se mogu pronaći i u drugim začinima kao što su korijander, nana, kardomon, karanfilić i drugi.

Ipak, treba napomenuti da veoma začinjena hrana može dodatno pogoršati tegobe, pa i ovde začine kao i sve druge treba koristiti umereno.

Dodatne preporuke povezane sa ishranom tokom infekcije heliko bakterijom

Pored izbora namirnica, važnu ulogu u smanjenju simptoma imaju i određene navike povezane sa ishranom.

Ovo uključuje:

  • Češći, laganiji obroci: Manji i češći obroci smanjuju opterećenje želuca i doprinose stabilnijem lučenju želudačne kiseline, što može ublažiti bol i gorušicu.
  • Izbegavanje prejedanja: Izbegavanje prejedanja je važno jer veće količine hrane produžavaju zadržavanje sadržaja u želucu i povećavaju pritisak na već osetljivu sluzokožu.
  • Sporije jelo: Proces varenja počinje u ustima, pa sporije jedenje i temeljno žvakanje olakšavaju proces varenja i smanjuju potrebu za pojačanim lučenjem kiseline što smanjuje rizik od pojave tegoba posle obroka.
  • Izbegavanje ležanja nakon obroka: Ležanje neposredno nakon obroka može pogoršati simptome jer olakšava vraćanje želudačne kiseline ka jednjaku, što povećava rizik od gorušice i nelagodnosti.

Usklađivanje ovih navika sa preporučenim načinom ishrane može imati značajan uticaj na smanjenje simptoma i opšte stanje digestivnog sistema tokom infekcije.

Zaključak

Heliko bakterija može izazvati gastritis i različite tegobe sa varenjem, a osim toga preko 90% slučajeva čira na želucu i 80 do 90% slučajeva kancera želuca dovodi se u vezu sa infekcijom ovom bakterijom.

Stoga je njeno lečenje neophodno, a kao dodatak antibiotskoj terapiji pridržavanje režima ishrane kod infekcije heliko bakterijom može biti od velike koristi.

Smanjenje unosa određenih namirnica može smanjiti tegobe, dok će konzumacija nekih namirnica povećati efikasnost lečenja i ubrzati oporavak.

Budući da komplikacije mogu biti veoma ozbiljne, ishrana za heliko bakteriju treba se koristiti isključivo zajedno sa prepisanom terapijom, a ne kao njena zamena.